Sigmund Romberg

Sigmund Romberg kompozitor operetne glazbe, poznat je u čitavom svijetu. Romberg je u stvari njegovo umjetničko prezime, koje je uzeo nakon što je dobio američko državljanstvo. „Najznačajnija opereta mu je «Maytime» što znači Cvjetno doba. Kao film dobila je ova opereta u staroj Jugoslaviji naziv «Bijeli jorgovan», a glavni interpretatori bili su Jeanette Macdonald i Eddy Nelson.“

Malo tko znade da je Sigmund Romberg blizu 20 godina živio u Belišću. Došao je s roditeljima kao dvogodišnje dijete iz Mađarske, gdje je rođen 29. srpnja 1887. godine u Velikoj Kaniži (Nagy Kanizsa). Osnovnu školu pohađao je u Belišću, a zatim nastavio školovanje u Osijeku i Pečuhu. Vojsku je odslužio u Beču gdje se upoznao sa velikim skladateljima operetne glazbe: Leharom, Abrahamom, Kalmanom i dr. Svirao im je svoje skladbe, a oni su mu proricali veliku budućnost. Svirao je u raznim bečkim orkestrima i to na svim instrumentima koji u jednom orkestru postoje.

„Krenuvši u osnovnu školu roditelji su s njim imali dosta briga, jer bi u slobodnom vremenu mali Sigmund radije sjedio kraj klavira nego li pored školske knjige“.
Stanovao je blizu teretne stanice, i često bi znao pobjeći od kuće, popeti se na lokomotivu i povući za zviždaljku. Roditelji maloga Sigmunda su smatrali da će jednoga dana postatimašinski inženjer. No, Sigmunda je pištaljka lokomotive zanimala jer je za njega je to bio dio glazbe.

Nakon odsluženja vojske otišao je u Ameriku gdje mijenja prezime iz Rosenberg u Romberg. Za vrijeme vožnje brodom svirao je kao pijanist u brodskom orkestru i tako je imao besplatni prijevoz i hranu na brodu. Prve godine u Americi bile su teške za njega.
Svirao je noću po raznim kavanama da bi se prehranio, a po danu je skladao. Jednoga je dana odlučio obići luksuzne hotele gdje bogataši odsjedaju te je predložio direktoru jednog hotela da uvede glazbu za vrijeme ručka i večere, što u Americi tada nije bilo uobičajeno.
Direktor nije htio o tome ni čuti. No Romberg je bio uporan te je predložio da će besplatno svirati, na što je direktor pristao. Tada je počeo svirati svoje skkladbe na klaviru. Posjetioci su bili ugodno iznenađeni novinom i lijepim skladbama, te Romberga nagradili srdačnim pljeskom, a direktoru čestitali na sjajnoj ideji.

Od tada je Rombergu serviran dupli ručak, a ujedno je dobio i stalni angažman. Tu ga je jednoga dana čuo i gospodin J. J. SCHUBERT koji ga je angažirao kao dirigenta s tim da sklada operete za njegova kazališta. Taj angažman značio je za Romberga veliki uspjeh i uspon u karijeri.
Osim za kazališta skladao je glazbu i za reklamne filmove, tako da je radio dan i noć. Jednoga dana dobio je poziv za Hollywood da sklada glazbu za filmove i da realizira svoje operete u filmove. Preselio se u Hollywood, u Beverlly Hills i tamo se i oženio glumicom Lillian Harris.

Nakon nastanka operete „Maytime“ (1917.), Romberg šalje partituru svome ocu u Belišće koji sa Sigmundovom prijateljicom iz djetinjstva, Elzom Hlavač, uvježbava valcer „Sweet heart….“ iz navedene operete.
Ona je bila prva pjevačica u Jugoslaviji koja je otpjevala partituru „Bijelog jorgovana“ u originalnom sastavu i na engleskom jeziku, a tek 1936. pjevala ju je Jeanette Macdonald prilikom snimanja filma. Romberg je u Hollywoodu imao orkestar od 60 glazbenika sa kojima je radio za film, a stvorio je oko 2000 što pjesama, što opereta. 1922. Romberg dolazi u Belišće posjetiti roditelje.

„Svirajući lično priredio je grandiozni koncert svojih i tuđih kompozicija kakav Belišće ni prije ni poslije nije doživio. Tom je prilikom, sjedeći za klavirom, komponirao belišćanima marš koji je nazvao „Belišćanski marš“, kojega su kasnije tamburaški sastavi mnogo puta svirali.“
Godine 1926. i 1927. umrli su mu roditelji. Tom prilikom 1927. došao je u Belišće drugi i posljednji put, te im je postavio nadgrobni spomenik koji se i danas nalazi na belišćanskom groblju. S njim je došla i njegova supruga, filmska glumica Lillian Harris.

Pokraj Hollywooda u Beverlly Hillsu živio je u dvorcu koji danas služi kao muzej. U njemu je izložena većina originalnih partitura njegovih skladbi, sve nagrade i darovi koje je dobio u toku svog velikog stvaralačkog rada.
Nakon II svjetskog rata, Elza se javlja Sigmundu koji joj uz pismo šalje knjigu „Deep in my heart“ («Duboko u mom srcu»). To je djelo koje govori o životu Sigmunda Romberga, gdje se na nekoliko mjesta spominje Belišće.

1951. Romberga je udarila srčana kap na izlazu Carnegie Halla gdje je prisustvovao svojoj premijeri filma («Up in the Central Park»).
„Odmah poslije njegove smrti ekraniziran je njegov život i rad u filmu «Legenda o Sigmundu Rombergu» gdje je glavnu ulogu igrao Joze Ferer.“

sastavila: Valentina Gyerek