Rombergove glazbene večeri nekada i danas

19. X 1970. godine održane su prve glazbene večeri u spomen Sigmundu Rombergu pod nazivom „Jesenske muzičke večeri“ u Amaterskom kazalištu u Belišću. Sadržavale su tri večeri od kojih je prva bila „Veče popularnih operetnih melodija“, druga „Pjesme i igre naroda Jugoslavije“ te posljednja pod nazivom „Zabavno veče“.
Sljedeće godine dobivaju naziv „Rombergove muzičke večeri“, a 1990. godine su preimenovane u „Rombergove kulturne večeri“.

Tada je počeo rat u Hrvatskoj te nastupa pauza sve do 1996. godine. Razlog toliko duge pauze su uništeni instrumenti te nedostatak financijskih sredstava. Nakon rata Amatersko kazalište počinju financirati grad Belišće i sponzori te se počinju naplaćivati ulaznice za programe. 1996. godine nastavljaju se 20. večeri pod nazivom „Rombergove glazbene večeri“.

1995. u Osijeku su održane „Rombergove svečanosti“ gdje su prikazani filmovi „Bijeli jorgovan“, „Duboko u mom srcu“ te „Princ student“, održan je svečeni koncert u Hrvatskom narodnom kazalištu u Osijeku, otkrivena je spomen ploča u osječkoj Tvrđi, te u sklopu toga koncertno veče u Belišću i polaganje cvijeća na grob Adama i Clare Rosenberg što Amatersko kazalište Belišće tradicionalno čini dugi niz godina u sklopu Rombergovih glazbenih večeri.

Rombergove glazbene večeri u Belišću se i dalje održavaju u studenom svake godine.
Jubilarne 30. Rombergove glazbene večeri sastojale su se od čak šest glazbenih večeri pod nazivima „Vrijeme je za Jazz“, „Večer osječkih umjetnika“, „Osmijeh i pljesak, molim“, „Jesen stigla svirci moji“, „Vrijeme je za rock“ i „U plesnom ritmu“.

Kroz godine održavanja Rombergovih glazbenih večeri mijenjali su se jedino ljudi, iako nekolicina prisutnih od samog početka još uvijek uveliko doprinosi održavanju te vrijedne tradicije. Cilj je i dalje jednak sve ove godine: „Rombergovo srce je prestalo kucati, ali njegov život i njegova glazba ostavili su trag u vremenu, prostoru i drugim ljudima. Ova manifestaija već godinama je most koji ime Sigmunda Romberga vodi u dubine naših srca da nikada ne bude zaboravljen“.

sastavila: Valentina Gyerek