JazzyBell | Sigmund Romberg | Belišće

Malo tko znade da je Sigmund Romberg blizu 20 godina živio u Belišću. Došao je s roditeljima kao dvogodišnje dijete iz Mađarske, gdje je rođen 29. srpnja 1887. godine u Velikoj Kaniži (Nagy Kanizsa). Osnovnu školu pohađao je u Belišću, a zatim nastavio školovanje u Osijeku i Pečuhu. Vojsku je odslužio u Beču gdje se upoznao sa velikim skladateljima operetne glazbe: Leharom, Abrahamom, Kalmanom i dr. Svirao im je svoje skladbe, a oni su mu proricali veliku budućnost. Svirao je u raznim bečkim orkestrima i to na svim instrumentima koji u jednom orkestru postoje.

„Krenuvši u osnovnu školu roditelji su s njim imali dosta briga, jer bi u slobodnom vremenu mali Sigmund radije sjedio kraj klavira nego li pored školske knjige“.
Stanovao je blizu teretne stanice, i često bi znao pobjeći od kuće, popeti se na lokomotivu i povući za zviždaljku. Roditelji maloga Sigmunda su smatrali da će jednoga dana postatimašinski inženjer. No, Sigmunda je pištaljka lokomotive zanimala jer je za njega je to bio dio glazbe.

Nakon odsluženja vojske otišao je u Ameriku gdje mijenja prezime iz Rosenberg u Romberg. Za vrijeme vožnje brodom svirao je kao pijanist u brodskom orkestru i tako je imao besplatni prijevoz i hranu na brodu. Prve godine u Americi bile su teške za njega.
Svirao je noću po raznim kavanama da bi se prehranio, a po danu je skladao. Jednoga je dana odlučio obići luksuzne hotele gdje bogataši odsjedaju te je predložio direktoru jednog hotela da uvede glazbu za vrijeme ručka i večere, što u Americi tada nije bilo uobičajeno.
Direktor nije htio o tome ni čuti. No Romberg je bio uporan te je predložio da će besplatno svirati, na što je direktor pristao. Tada je počeo svirati svoje skkladbe na klaviru. Posjetioci su bili ugodno iznenađeni novinom i lijepim skladbama, te Romberga nagradili srdačnim pljeskom, a direktoru čestitali na sjajnoj ideji.

Nakon nastanka operete „Maytime“ (1917.), Romberg šalje partituru svome ocu u Belišće koji sa Sigmundovom prijateljicom iz djetinjstva, Elzom Hlavač, uvježbava valcer „Sweet heart....“ iz navedene operete.
Ona je bila prva pjevačica u Jugoslaviji koja je otpjevala partituru „Bijelog jorgovana“ u originalnom sastavu i na engleskom jeziku, a tek 1936. pjevala ju je Jeanette Macdonald prilikom snimanja filma. Romberg je u Hollywoodu imao orkestar od 60 glazbenika sa kojima je radio za film, a stvorio je oko 2000 što pjesama, što opereta. 1922. Romberg dolazi u Belišće posjetiti roditelje.

Pokraj Hollywooda u Beverlly Hillsu živio je u dvorcu koji danas služi kao muzej. U njemu je izložena većina originalnih partitura njegovih skladbi, sve nagrade i darovi koje je dobio u toku svog velikog stvaralačkog rada. 
Nakon II svjetskog rata, Elza se javlja Sigmundu koji joj uz pismo šalje knjigu „Deep in my heart“ («Duboko u mom srcu»). To je djelo koje govori o životu Sigmunda Romberga, gdje se na nekoliko mjesta spominje Belišće.

1951. Romberga je udarila srčana kap na izlazu Carnegie Halla gdje je prisustvovao svojoj premijeri filma («Up in the Central Park»).
„Odmah poslije njegove smrti ekraniziran je njegov život i rad u filmu «Legenda o Sigmundu Rombergu» gdje je glavnu ulogu igrao Joze Ferer.“

19. X 1970. godine održane su prve glazbene večeri u spomen Sigmundu Rombergu pod nazivom „Jesenske muzičke večeri“ u Amaterskom kazalištu u Belišću. Sadržavale su tri večeri od kojih je prva bila „Veče popularnih operetnih melodija“, druga „Pjesme i igre naroda Jugoslavije“ te posljednja pod nazivom „Zabavno veče“.
Sljedeće godine dobivaju naziv „Rombergove muzičke večeri“, a 1990. godine  su preimenovane u „Rombergove kulturne večeri“.

Tada je počeo rat u Hrvatskoj te nastupa pauza sve do 1996. godine. Razlog toliko duge pauze su uništeni instrumenti te nedostatak financijskih sredstava. Nakon rata Amatersko kazalište počinju financirati grad Belišće i sponzori te se počinju naplaćivati ulaznice za programe. 1996. godine nastavljaju se 20. večeri pod nazivom „Rombergove glazbene večeri“.

1995. u Osijeku su održane „Rombergove svečanosti“ gdje su prikazani filmovi „Bijeli jorgovan“, „Duboko u mom srcu“ te „Princ student“, održan je svečeni koncert u Hrvatskom narodnom kazalištu u Osijeku, otkrivena je spomen ploča u osječkoj Tvrđi, te u sklopu toga koncertno veče u Belišću i polaganje cvijeća na grob Adama i Clare Rosenberg što Amatersko kazalište Belišće tradicionalno čini dugi niz godina u sklopu Rombergovih glazbenih večeri.

Rombergove glazbene večeri u Belišću se i dalje održavaju u studenom svake godine.
Jubilarne 30. Rombergove glazbene večeri sastojale su se od čak šest glazbenih večeri pod nazivima „Vrijeme je za Jazz“, „Večer osječkih umjetnika“, „Osmijeh i pljesak, molim“, „Jesen stigla svirci moji“, „Vrijeme je za rock“ i „U plesnom ritmu“.

Kroz godine održavanja Rombergovih glazbenih večeri mijenjali su se jedino ljudi, iako nekolicina prisutnih od samog početka još uvijek uveliko doprinosi održavanju te vrijedne tradicije. Cilj je i dalje jednak sve ove godine: „Rombergovo srce je prestalo kucati, ali njegov život i njegova glazba ostavili su trag u vremenu, prostoru i drugim ljudima. Ova manifestaija već godinama je most koji ime Sigmunda Romberga vodi u dubine naših srca da nikada ne bude zaboravljen“.