Stan Getz
(1927 – 1991)

Pravo ime Stanley Gayetzky, američki saksofonist. Na tenor saksofonu počeo je svirati u orkestru Dick Rogersa (1942.). Svirao je kod  Jack Teagardenea, Bob Chestera, a potom ga je angažirao Stan Kenton (1944.). Svirao je također u orkestrima koje su vodili Jimmy Dorsey, Benny Goodman, Randy Brooks, Herbie Fields i drugi. Od 1947. – 1949 svira sa Woody Hermanom. U okviru tog orkestra radio je sa grupom ‘The Four Brothers’.

Gostovao je u Skandinaviji 1951. i 1955., učestvovao na turnejama JATP (1957. – 1958.), dolazio često u Europu (1958. – 1959.), a 1962.g. posjetio Brazil i pobliže upoznao bossa novu. Nekoliko narednih godina vodio je male sastave sa Gary Burtonom i pjevačicom Astrud Gilberto (1964. – 1966.).

Stan Getz je najznačajnij saksofonist među bijelim glazbenicima. Kao predvodnik Cool škole on njeguje blag i prigušen ton sa frazom i ritmikom Lester Younga.
Njegova nježna, eterična i elegantna glazba suprotstavila se hrapavosti sljedbenika Coleman Hawkinsa, oporosti bluesa i ekscentričnosti bebopa. Ona je znatno utjecala na daljni razvoj jazza, i to najprije preko bijelih glazbenika sa Zapadne obale, a zatim i utjecajem koncepcije Miles Davisa.

Sredinom 50 – ih godina kada je hard bop istisnuo cool, stil Stan Getza počeo je evoluirati i to prema snažnijem izrazu. Zvuk njegovog instrumenta postao je širi, a zahvaljujući svojoj tehnici, počeo je još više koristiti mogućnosti tenor saksofona.

Kod njega se istovremeno javljaju blagost i oštrina, improvizacija mu je nadahnuta, poletna i profinjena. On na isti način  pristupa najambicioznijim kao i rutinskim zadacima; jednako dobro se snalazi sa Dizzy Gillespiem i Bob Brookmeyerom kao i sa gudačima ili brazilskim ritmičarima.

Stan Getz – Corcovado (Quiet Night Of Quiet Stars)