Miles Davis
(1926 – 1991)

Miles Davis (pravo ime Dewey), američki trubač. Zapazio ga je Charlie Parker i pozvao 1945. da zajedno snimaju. Njihova suradnja nastavlja se 1947. i 1948.g. Potom sastavlja orkestar od deset članova i s njima nastupa u lokalu Royal Roost.
Godine 1949. sudjeluje na festivalu jazza u Parizu sa kvintetom u kojem su svirali Ted Dameron i Kenny Clarke. Početkon pedesetih godina nastupao je sa mnogim malim sastavima i snimao sa tada najboljim glazbenicima.

Od 1955. do 1960. vodio je kvintet sa novim članovima; John Coltrane (tenor saksofon), Red Garland (klavir), Paul Chambers (bas) i Philly Joe Jones (bubnjevi). Godine 1956. skladao je glazbu za francuski film Lift za gubilište (Ascenseur pour l’échafaud), radio zajedno sa aranžerom Gilom Evansom, sudjelovao na mnogim festivalima i snimio veći broj gramofonskih ploča.

1963.g. u Antibi (Francuska) predstavio se sa novim malim sastavom u kojem su bili tenor saksofonist George Coleman, basist Ron Carter, klavirist Herby Hancock i bubnjar Tony Williams. Krajem 60-tih godina okupio je oko sebe mlade glazbenike i počeo stvarati osnove jazz rocka i električnog jazza, dominantnog pravca 70-tih godina.

Davis je koristio električno pojačalo i wah-wah pedalu pa je njegova truba ponekad zvučala kao električna gitara. Na početku svoje karijere težio je ostvariti spoj mnogih stilova – Clark Terry, Bobby Hackett s jedne, a Dizzy Gillespie i Fats Navarro s druge strane. Tako je postigao spoj harmonijske smjelosti, brzine be-bop glazbenika i opuštenost Lestera Younga. Uz Dizzy Gillespiea, predstavio se kao najbolji i najoriginalniji trubač 50-tih godina.

Zvuk njegove trube, nježan i prigušen u niskom, prodoran i oštar u visokom registru, preciznost, suptilan način stvaranja boja (pogotovo kada koristi sordinu), odbacivanje vibrata i ležernost fraze – sve to mu je omogućilo da stvori jedan opčinjavajući i često morbidan svijet.
Njegov način sviranja obogaćen je novim harmonijskim istraživanjima i kakav god bio tempo, odaje utisak ritmične statičnosti koju ublažuju, pa čak i ističu, snažna ritam-sekcija, prekidi tempa i neravnomjerni naglasci Milesovih bubnjara.

Miles Davis – Summertime