Glenn Miller
(1904 – 1944)

Američki trombonist, aranžer i vođa orkestra. Angažmani: Boyd Senter (1923.), Ben Pollack (1926.), Paul Ash (1928.), Red Nichols (1929.), Benny Goodman (1930.)… Godine 1935. angažirao ga Ray Noble. Poslije dvije godine i sam je osnovao veliki orkestar koji je poslije početnih teškoća brzo stekao veliku popularnost bijelaca i počeo konkurirati orkestrima koje su vodili Benny Goodman i Tommy Dorsey.

Godine 1939. kompozicija «In The Mood» u njegovom izvođenju postala je hit čak i van granica SAD-a. Za vrijeme rata Glenn Miller je bio određen da vodi vojni orkestar za nastup pred američkim vojnicima.
1944. godine doveo je orkestar u London i Pariz. Iste godine,  avion kojim je letio, čudnovato je nestao i više nitko nije vidio Glenn Millera. Postoji nekolicina nagađanja o njegovom nestanku, međutim, njegov nestanak ostaje misterija. Vodstvo orkestra preuzeo je bubnjar Ray McKinley, a kasnije Buddy De Franco.

Glenn Miller bio je instrumentalist skromnih improvizatorskih mogućnosti. Tijekom 30-ih godina stvorio je  «svoj zvuk» uvođenjem klarineta u sekciju saksofona. Njegovom uspjehu kod bijelaca i drugih glazbenika doprinjeli su tehničko savršenstvo izvođenja i preciznost orkestarskih sekcija. O životu Glenna Millera snimljen je 1953. g. film «Glenn Miller story».

Glenn Miller – In The Mood