Duke Ellington
(1899 – 1974)

Američki pijanist, kompozitor, ananžer i vođa orkestra (pravo ime Edward Kennedy). Na poticaj Willie “The Lion” Smith-a, James P. Johnson-a i Fats Waller-a, sa kojima se oko 1920. godine upoznao u New York-u, napustio je studij primijenjene umjetnosti i počeo se ozbiljnije baviti klavirom. Sa nekolicinom glazbenika iz rodnog Washington-a dobio je angažman u orkestru Wilbur Sweatman-a (1922.g), ali je zbog nedostatka redovitog posla bio prisiljen vratiti se u Washington.

Godine 1924. Duke Ellinghton preuzima dio orkestra koje bio pod vodstvom Elmer Snowden-a i prelazi u Kentucky Club Orkestar. Uz pomoć Irving Mills-a zamijenio je King Oliver-a u Cotton Clubu i u njemu se zadržao sve do 1932.godine. Već u to vrijeme, moglo se reći,  bio je vođa najboljeg jazz orkestra koji je otpočeo nastupati  na koncertima i turnejama (gostovao je u Europi 1933.g., 1939.g. te redovito od 1948. godine).

Duke Ellington i Louis Armstrong su najznačajnija stvaratelja u jazz glazbi. Nasuprot Armstrongu, čiji se stvaralački genije izražavao kroz improvizaciju, Ellington-u je, da bi u punoj mjeri izrazio svoj glazbeni smisao, trebao veliki orkestar.

Skladao je obično dopadljive teme (u kojima je često bio zastupljen blues), ponekad preuzete od popularnih pjevača, koje je oblikovao bogatom orkestracijom težeći prije svega suptilnoj harmonijskoj klimi i otkrivajući zvučne spojeve rijetke ljepote.
U izvođenju svojih djela Duke je htio prikazati prije svega život i osjećaje. Solistima je omogućavao da se iskažu na što bolji način  poticanjem njihovih improvizacija originalnim glazbenim pozadinama i isticanjem njihovih ritmičkih vrlina.

Osnovne karakteristike takvih orkestarskih koncepcija leže u načinu na koji se Duke Ellington koristio klavirom. Izuzetna tehnika, izoštren osjećaj za kontrast i nijansiranje te izražen swing.

Najpoznatije kompozicije: Sophisticeated lady, Solitude i Mood indigo, a skladao je i koncertna djela, balet te filmsku i scensku glazbu. Osnovne karakteristike takvih orkestarskih koncepcija leže u načinu na koji se  Duke Ellington koristio klavirom. Izuzetna tehnika, izoštren osjećaj za kontrast i nijansiranje te izražen swing.

Duke Ellington – Don’t Get Around Much Anymore