Dexter Gordon
(1923 – 1990)

Američki saksofonist. Godine 1940. opredjelio se za tenor i svirao u jednom orkestru rodnog Los Angelesa. Ubrzo ga je angažirao Lionel Hampton (1940. – 1943.). Svoj prvi solo snimio je u orkestru Billy Eckstinea (1944.). Nastupao je u New Yorku sa Charlie Parkerom, a potom vodio mali sastav. Godine 1946. boravio je u Californiji i Honoluluu, a sljedeće godine u New Yorku. U Californiji je njegova glazbena djelatnost bila najznačajnija, naročito u malim sastavima.

U Los Angelesu i New Yorku svirao je s mnogim glazbenicima (Dizzie Gillespie, Fats Navarro, Charlie Parker, Howard McGee, Red Norvo, J. J. Johnson, Leo Parker, Tad Dumeron), a potom se udružio sa tenor saksofonistom Wardell Grayom.

Između 1949. i 1955. rijetko je snimao sa Tad Dumeronom (1949.), Helen Humes (1950.), Wardell Grayom (1952.), bubnjarom Stan Levyjem i pod svojim imenom (1955.). Nakon toga uslijedio je duži period izbivanja sa glazbene scene, koji je potrajao sve do 1960. godine, kada je snimio nekoliko gramofonskih ploča i došao u Europu.

Dexter Gordon se brzo oslobodio utjecaja Lester Younga, uočljivog u ranom periodu, i odmah poslije Drugog svjetskog rata nametnuo se kao jedan od najpoznatijih solista bebop-a. On je improvizator bogate mašte i na tenor saksofon je prenio sve karakteristike ovog stila, ali time nije nimalo postao imitator Parkera. Njegov utjecaj je uočljiv i na Sonny Rollinsa i na John Coltranea i može se reći da je postao uzor svim suvremenim saksofonistima.

Dexter Gordon – Cheese Cake