Charlie Parker
(1920. – 1955.)

Američki saksofonist, pravo ime Christopher, tzv. Bird ili Yardbird po liku iz jednog stripa. Svirao po raznim noćnim klubovima, svoje prve gramofonske ploče snimio na altu s Jay McShann-om. Između 1942. i 1944. radio u više orkestara gdje je upoznao mnoge glazbenike te započeo traganje za novim stilom.

Iz zajedničkih susreta i jam sessiona nastao je bebop. Tandem Parker – Gillespie snimao je u svibnju 1945.g., a zatim je Parker dobio nove partnere od kojih je jedan bio trubač  Miles Davis. U toku 1946. nastupao je na Zapadnoj obali u okviru koncerata JATP, a zatim smješten u bolnicu zbog problema sa živcima i depresije. 

Poslije 7 mjeseci boravka u državnoj bolnici, nastavio je snimati gramofonske ploče (partneri; Earl Garner, Miles Davis i Machito sa svojim afro – cubanskim orkestrom). S Kenny Dorhamom sastavio je novi kvintet i njime gostovao u Parizu 1949.g. Iste godine opet je nastupio u okviru JATP  i gostovao u Švedskoj 1950.g.

Međutim, njegovu glazbenu karijeru počinju sve više ugrožavati alkohol i droga. 1954. duboko pogođen smrću kćerke pokušao je samoubojstvo.  Charlie Parker imao je mnogo zdravstvenih problema od upale pluća i krvarenja čira nastalog zbog drogiranja i opijanja…

1955.g. imao je kraći nastup u Birdlandu  te iste godine umro (neki kažu u smijehu,  gledajući komičare na televiziji) od srčanog udara. 34-godišnji Parker je izgledao toliko star, da mu je mrtvozornik  zabunom odredio 50 do 60 godina. Nakon smrti 1984.  Parkeru je dodjeljena Grammyjeva nagrada za životno djelo.

Charlie Parker se u potpunosti upoznao s dostignućima Benny Cartera, Johnny Hodgesa te je postao začetnik i najveći solist bebop-a, glazbene revolucije koja je iz osnova promijenila koncepciju jazz glazbe 1945. godine.
Njegov stil se odlikovao tvrdom bojom tona, bez vibrata, isticanja i ukrasa, velikom ritmičnom slobodom (neočekivana naglašavanje više ne potsjećaju na ravnomjerni ritam), izprekidanim i brzim frazama i čestim pauzama.

Do tada neiskorišteni akordi iz osnova mijenjaju stare teme tako da se više ne mogu prepoznati, a smisao za novim nizanjem tonova remeti šarm tradicionalne melodije.
U specifičnom kontekstu glazbenih događaja 40-tih godina, u vrijeme kada je izgledalo da su majstori swing jazz-a dostigli savršenstvo, Charlie Parker je crnačko – američkoj glazbi omogučio da krene i drugim putevima.

Charlie Parker – Now’s The Time