JazzyBell blog

Charles Mingus dokumentarac “Mingus On Mingus”

Charles Mingus dokumentarac “Mingus On Mingus” Dugometražni dokumentarac temelji se na putovanju Charles Mingusovog unuka u potrazi za istinom legendarnog djeda kojega nikada nije upoznao i koji je postao jazz ikona. Dokumentarni film otvara vrata najpoznatijim aspektima skladatelja koji je istavio jedan od najvećih glazbenih nasljeđa 20.-og stoljeća američke glazbe. U ovom dokumentarcu unuk Charles Mingusa pokušava dotaknuti njegov lik kroz svoje putovanje, nastojeći spoznati istinu kroz niz ljudi koji su Mingusa uistinu spoznali ili jednostavno bili taknuti i inspirirani njegovim djelima i glazbom. Ovaj film otkriva i čovjeka i glazbenika Charles Mingusa. httpvh://www.youtube.com/watch?v=wJk3rU9DPvY There are many perspectives of my grandfather that have not had a place in defining his legacy… I am seeking them out to understand him beyond myth, fable or a singular vision of his work. We have begun to create a platform where we can use the ideals of jazz in the art of making a film.                                         – Kevin Ellington Mingus. Ukoliko želite podržati projekt kliknite slijedeći...

Zoran Šćekić – jazz gitarist, kompozitor i aranžer

Zoran Šćekić rođen je 1972.g. u Đakovu- Trenutno živi i radi u Zagrebu. 1997. diplomirao je jazz gitaru i upisao post-diplomski studij kompozicije i aranžmana. Dobitnik je Bruxelles stipendije za najboljeg studenta godine i poslan na SIBELIUS AKADEMY OF MUSIC, Helsinky, Finland  gdje nastavlja post-diplomski studij i predstavlja akademiju na međunarodnom susretu. 1999.-2001.  apsolvirao kompoziciju i aranžman na KUG, Austria. U sklopu ARTMUSFAIR-a u Varšavi 24.09.2010. na Chopin Academy of Music pozivamo vas na praizvedbu kompozicije “23.10” – za mikro-tonalno ugođeni glasovir te prezentacija i semminar na temu mikro-tonalnog sustava. Projekti: 1993-2000 – «Zoran Scekic Duo/Trio» 2001-2002 – «Zoran Šćekić Quintet» 2002 – «JEDNO» 2003 – «GRAZ-Kultur Hauptstadt 2003» 2004 – «SJENA» 2005 – «Ludic Space» 2005 – «Music Biennale 2005» 2007 – «Music Biennale 2007» 2007 – «Geometrical Scale System» 2008 – «The best soup, the best soup!» 2009 – «Porin» 2009 – «International symposium on microtonality» Vienna 2010 – «ARTMUSFAIR» Warshaw Radovi u tijeku: Autor projekta: «Sustav Geometrijskih Skala» Koautor reizdanja knjige: «Muzika i matematika»; autor prof. dr. Z. Šikić Autor knjige: „Uvod u mikrotonalnu harmoniju prirodnih intervala“ Aranžiranje hrvatskih etno glazbe za jazz ansanbl pod projektom „Jazziramo Baštinu“, G.A.D. produkcija d.o.o. Zoran Šćekić (guitar) & Nenad Vasilic (bass) – Autumn Leaves Audio clip: Adobe Flash Player (version 9 or above) is required to play this audio clip. Download the latest version here. You also need to have JavaScript enabled in your browser. Više o Zoranu Šćekiću saznajte na...

Ljeto na Štrosu

Strossmayerovo šetalište je zasigurno jedno od najromantičnijih šetališta u našem gradu. Smješteno podno same kule Lotrščak , naslonjeno na južne zidine starog grada i bogato zasjenjeno gustim krošnjama kestena, nije slučajno odabrano kao mjesto odmora za A.G.Matoša. Upravo na tom pomalo zapostavljenom dijelu grada , Kraljevi ulice odlučili su napraviti jedan od svojih najotmjenijih projekata.Ljeto na Strossu ili «Strossmartre» donosi nešto od duha onog pariškog kvarta. Pomno odabran glazbeni program , likovne instalacije uklopljene u prostor , neobične i zabavne akcije i nagradne igre, pomalo nostalgičan ugođaj otvorenog kina, slikari sa svojim platnima i čašica izvrsnog vina. To je ponuda kojoj već nekoliko godina teško odolijevaju Zagrepčani i gosti našeg grada. Ove će godine Stross radosno živjeti kao Strossmartre punih 100 dana od 28.05 do 4.09. te vas pozivamo sigurni da ćete se dobro provesti i da ćete zavoljeti ovaj prostor onako kako ga volimo i mi. Glazbeni program ovogodišnjeg Ljeta na Strossu kao i ranijih godina obilovat će glazbom koja ce svojom kvalitetom obogatiti ovaj romantični prostor. Biti će tu svega od odličnog jazza, preko evergrena do nostalgične glazbe 50-ih, 60-ih ,80-ih godina , biti će latino glazbe, autorske, romske pa i duhovite alternativne. 30. lipnja održat ce se tradicionalna proslava ½ Nove godine sa prigodnim glazbenim programom i vatrometom. Tijekom popodneva birat će se i najljepsi pas mješanac tzv. Strosser.(nagrada: metar kobasica). U vrijeme festivala Cest is d best ovaj će prostor funkcionirati i kao festivalski klub, mjesto za druženje festivalskih izvodjača, organizatora, sponzora i publike....

Oleg Kiselev – ruski gitarist i skladatelj

Oleg Kiselev, poznati ruski gitarist, skladatelj i učitelj, rođen 1964. On je diplomirao na Chelyabinsk Musical College, gdje je studirao sa poznatom ruskim gitaristom, kompozitorom i učiteljem Victor Kozlov. Nastupao je kao solista u mnogim gradovima u Rusiji, te je sudjelovao na međunarodnim festivalima u Poljskoj, Srbiji, Mađarskoj, Armeniji, Meksiku, Izraelu i Rusiji. Skladao 450 djela za gitaru, te snimio osam CD-a. Oleg Kiselev komponira glazbu u nekoliko različitih stilova, uključujući jazz, latino, modernu, romantičnu i pop glazbu. Znatan prostor u svom kreativnom radu posvetio je glazbi za djecu i mlade. Trenutno predaje gitaru na školi umjetnosti u gradu Asha. Njegova glazba je objavljena u Poljskoj, Rusiji, Italiji, Belgiji, Njemačkoj, Švicarskoj, Velikoj Britaniji, Švedskoj, Francuskoj, Bjelorusiji, Norveškoj, SAD-u, Kanadi, Nizozemskoj, Španjolskoj i Ukrajini. Recenzije glazbe kompozitora Oleg Kiselev su se pojavile u Seicorde (Italy), Classical Guitar (Great Britain), Guitart (USA), Soundboard (USA), Guitar Bulletin (Switzerland) i u  Ruskom časopisu  Guitar Review and  Guitarist. Oleg Kiselev – Samba (Etida) Audio clip: Adobe Flash Player (version 9 or above) is required to play this audio clip. Download the latest version here. You also need to have JavaScript enabled in your browser. Naručiti knjige možete na slijedećem linku: http://www.justclassicalguitar.com/vpmusicmedia/kiselev.htm ili možete kotaktirati direktno skladatelja:...

Lester Young – originalnost stila

Lester Young (1909 – 1959) Lester Willis Young (Prez), američki saksofonist i klarinetist. Karijeru je kao mlad započeo u New Orleansu svirajući na bubnjevima, a zatim na alt saksofonu u orkestru svog oca B.Younga. U Kansas Cityju se susreo s Count Basiem. Godine 1934. angažirao ga je Andy Kirk u svoj orkestar, a zatim i Fletcher Henderson na mjesto Coleman Hawkinsa. Dvije godine kasnije pridružio se Count Basiu i sa njime ostao sve do 1940. Tih godina snimao je i s pjevačicom Billie Holiday, koja mu je i dala nadimak. Po završetku rata vodio je jedan kvintet, sudjelovao na turnejama JATP, nastupao kao solist u klubovima i snimio brojne ploče sa malim sastavima. Neposredno prije smrti, koja je nastupila uslijed srčanog udara, bio je zvijezda kabarea Blue Note u Parizu. Lester Young je uz  Coleman Hawkinsa ne samo najveći tenor saksofonist jazza već je zbog svog utjecaja na Charlie Parkera i na grupu glazbenika iz 40-ih i 50-ih godina zaslužan za cjelokupan razvoj jazz glazbe poslije 1945.g. Originalnost njegovog stila ogleda se u mnogim novinama: – zvučnost malog volumena, skoro bez vibrata – rimička podjela koja više ne odgovara nekadašnjoj uravnoteženosti proizašloj iz ravnomjerne naglašenosti svih taktovnih dijelova. Spontano zanemarujući taktne crtice, Lester je bio jedan od prvih improvizatora koji su uravnotežili svoje fraze nezavisno od taktovnih dijelova – upotreba prolaznih akorda koji proširuju harmonijsko polje improvizacije – smisao za kontraste i neočekivane obrate u melodijskom kretanju Lester Young je bio odličan tehničar. Svirao je sa potpunom opuštenošću. Iznenadnim naglascima i naglim sinkopama postizao je snažan swing, sasvim drugačiji od onog zadihanog i mehaničkog, tipičnog za tenore  Hawkinsove škole....

Chet Baker

Chet Baker (1929 – 1988) Chesney Henry, američki trubač, pjevač i vođa orkestra (1929). U Los Angelesu svirao sa Dexter Gordonom, Stan Getzom i Charlie Parkerom (1952). Postao je poznat u kvartetu  sa Gerry Mulligan-om (1952 -1954). Kada je njihov zajednički kvartet bio raspušten, osnovao je orkestar uz suradnju s klaviristom Russ Freemanom. Boravio je u Europi u više navrata, ali mu je europska glazbena aktivnost često bila prekidana zbog kršenja zakona zbog suzbijanja droga. Sredinom 70-ih godina ponovno nasupa u New Yorku i snima ploče ostajući vjeran svojjim ranim koncepcijama. Chet Baker je zapažen u izvođenjima na kontrapunktski način sa  Mulligan-om. Slijedbenik je Miles Davisa, zvuk mu je čist i bez ikakvog vibrata. Chet Baker – But Not For...

Valentina Gyerek

Nakon završene osnovne glazbene škole daljnje školovanje nastavlja u Osijeku završivši srednju glazbenu gimnaziju „Franjo Kuhač“, smjer glazbenik instrumentalist – klavir. Godine 2006. dobitnica je nagrade za najboljeg studenta Umjetničke akademije od strane „Lions“ cluba Osijek. U rujnu 2008. diplomirala je sa odličnim uspjehom na spomenutoj Umjetničkoj akademiji u Osijeku – odjel za glazbenu kulturu na temi “Skladatelj Sigmund Romberg iz Belišća, na američkoj pozornici”. U slobodno vrijeme je korepetitor i aktivni član crkvenog pjevačkog društva „Mir“ Belišće te Amaterskog kazališta u Belišću u kojem često nastupa uz pratnju tamburaškog i zabavnog orkestra u vokalno – solističkim izvedbama, a u zadnje vrijeme se sve više posvećuje i jazzu. Valentina Gyerek & V.Pavlović  – I Fall in Love Too Easiliy ( Jule Styne with lyrics by Sammy...

Combo Jazz Unit

Combo Jazz Unit Sastav je nastao 2009. Dvoje glazbenika izvode jazz standarde, te obrade pop i rock pjesama u jazz maniri, međusobno se nadopunjujući, te tako stvaraju koncept glazbenog dialoga, temeljanog na improvizaciji. Glazba je to intimnog raspoloženja, ugodna za uho kako zahtjevnijim jazz fanovima, tako i široj publici. Adrien Adam rođena je prije 35 godina u Osijeku, gdje je 1999. završila studij glazbene kulture. Zaposlena je u đakovačkoj glazbenoj školi kao nastavnica gitare. Od 18. godine aktivno se bavi pjevanjem i članica je disco funky banda Dogo Argentino. Nastupa s kolegom Vedranom Zecom (gitara) pod imenom Combo Jazz Unit, a kao gost pjeva i u sastavu JazzyBell iz Belišća. Vedran Zec rođen je 1975. godine u Osijeku gdje je 1999. i završio studij glazbene kulture. Zapoelen je kao nastavnik gitare u glazbenoj školi u Đakovu. Za vrijeme studija svira električnu gitaru u različitim rock sastavima, a tada se pojavljuje i zanimanje za jazz glazbu. Jazzom se aktivno bavi od 2000. godine kroz djelovanje u različitim jazz ansamblima, (Another Spring Quartet, Duo Solitudem, Guitar Date…) izvodeći pretežno maistream (bebop, swing, bossa nova…) repertoar, ali i vlastiti autorski materijal nešto modernijeg zvuka. Nastupao u Hrvatskoj, BiH, Sloveniji i Rumunjskoj. Ovog proljeća s bandom “Jazzy Nyul Project” objavljuje album s autorskim skladbama, u izdanju “Aquarius Recordsa”. Combo Jazz Unit – Tea For Two...

Luka Medić – jazz gitarist iz Zagreba

Luka Medić – jazz gitarist iz Zagreba Rođen 1983. u Zadru, gdje pohadja osnovnu i srednju glazbenu školu za gitaru te bilježi brojne nastupe izvodeći većinom klasičnu glazbu. 2002. g. seli u Zagreb gdje završava Učilište za popularnu i jazz glazbu kao učenik Zorana Ščekića. U Zagrebu bilježi brojne suradnje sa Jazz glazbenicima mlađe generacije kao što su: Martina Brnetić, Suzana Horvat, ‘Samt & Keper Quartet’, ‘Jazz Me Do Quintet’ te vodi svoj ‘Luka Medić Trio’ zajedno sa Vjekoslavom Crljenom (kontrabas) i Borkom Rupenom (bubanj). 2008. i 2009. g. surađuje sa big bandom HRT-a u ulozi kompozitora i aranžera za ‘Nove skladbe domaćih autora’. Dugogodišnji je učitelj gitare na Rock akademiji. Luka Medić Quartet  – Sudoku (by:L.Medić) Luka Medić Quartet: Luka Medić – gitara Grga Savić – alt sax Tomi Novak – bas Mihael Vlah –...

All about Jazz

All About Jazz je  vodeći website jazz glazbe za entuzijaste i profesionalce sa sjedištem u Philadelphiji u SAD-u. Osnovao ga je Michael Ricci 1995. a website održava volontersko osoblje pisaca, urednika i glazbenika, te osigurava pokrivenost svih žanrova jazza. All about Jazz ima za cilj podizanje svijesti o jazz glazbi, njene povijesti i jazz glazbenika. Stranica je dobila nagradu 8 puta “The Best Web-Site Concentrating On Jazz” od strane Jazz Journalist Association. All about...

JAZZart udruga za promicanje jazz-a

Udruga JAZZart je osnovana 2008. godine s ciljem da promiče jazz kulturu, time podrazumijevajući jazz glazbu, jazz umjetnike, kompozitore, izvođače, i bilo kakav oblik umjetnosti koji se odnosi na jazz, te podržavati i razvijati tzv. jazz scenu. JAZZart se bavi kulturnim i umjetničkim manifestacijama, daje stipendije nadarenim jazzerima, obaviještava javnost o novostima iz svijeta jazza i potiče jazz edukaciju. Pokretačica udruge JAZZart je jazz vokalistica Maja Savić koja je odlučila podržati jazz scenu na svoj način. Okupila je PR stručnjake, event managere i ljubitelje umjetnosti. Iza sebe imaju međunarodni seminar i festival pod imenom Krk Jazz Days koji se održao u srpnju 2009. u Krku u suradnji s Global Music Foundation iz Velike Britanije. Seminar je okupio dvadesetak polaznika i 6 mentora iz raznih zemalja. Cilj udruge JAZZart je promicati jazz kulturu, time podrazumijevajući jazz glazbu, jazz umjetnike, kompozitore, izvođače, i bilo kakav oblik umjetnosti koji se odnosi na jazz, te podržavati i razvijati tzv. jazz scenu. Aktivnosti kojima ćemo razvijati jazz scenu u Hrvatskoj su raznolike. Zbog nedostatka obrazovnih institucija vezanih uz jazz, prioritet nam je ponuditi mladim glazbenicima mogućnost usavršavanja u jazz glazbenom usmjerenju putem raznih radionica, seminara, master classova, i tome slično. Osim obrazovnih programa također ćemo: organizirati natječaje kojima bismo podržali jazz umjetnike te kulturne i umjetničke manifestacije poput koncerata, festivala i sličnih nastupa članova i drugih glazbenika i orkestara jazz glazbe dodjeljivati stipendije nadarenim glazbenicima za stručno osposobljavanje promovirati jazz umjetnike i njihov rad strukovno se povezivati sa srodnim organizacijama radi ostvarenja zajedničkih ciljeva promicati i unapređivati jazz glazbu izvještavati javnost o novostima iz svijeta jazz glazbe podržavati i organizirati projekte koji se odnose...

Jazz Online Radio

Izvrstan Jazz Online Radio. Najbolje mjesto za uživanje u jazz glazbi. Ukoliko su vam dosadili vaši CD-i i nemate inspriracije za nove stvari, onda je vašim mukama došao kraj. U ponudi: Classic jazz,  Piano jazz, Bebop, Modern mainstream, Hard bop, Swing i Big band, Mellow jazz, Cool jazz, Bossa nova, Vocal jazz, Blues, i Avant-garde Posjetite Jazz Radio i uživajte u obilju raznovrsne jazz...

Davor Dedić – vrsni jazz pijanist

Davor Dedić, vrsni jazz pijanist Nakon srednje glazbene škole odjela za glasovir, diplomirao je Glazbenu kulturu na Pedagoškom fakultetu u Osijeku. Zaposlen je kao asistent na Umjetničkoj akademiji u Osijeku na Odsjeku za Glazbenu umjetnost. Od 1996. klavirski je suradnik i organizacijski voditelj Glazbene radionice mladih «Polifonija» u sklopu koje djeluje nekoliko pjevačkih ansambala – Dječji zbor «Osječki zumbići», Dječji zbor «Brevis» i Vokalni ansambl «Brevis» s kojima je kao korepetitor sudjelovao i osvojio niz nagrada na državnim i međunarodnim natjecanjima. 2000. godine u sklopu natjecanja pjevačkih zborova na Glazbenim svečanostima Hrvatske mladeži, dobio je iznimno priznanje za posebni doprinos u ostvarenju programa uz klavirsku pratnju a 2003. godine na istoimenom natjecanju posebno priznanje kao najbolji klavirski suradnik. Umjetničku djelatnost upotpunjuje kroz svoje afinitete prema jazz i popularnoj glazbi. Godinu dana se usavršavao kod Heralda Nuwirtha na Konzervatoriju za Jazz glazbu u Klagenfurtu,  Od osnivanja 2002. godine stalni je član ritam sekciji HGM-jazz orkestra Zagreb pod ravnanjem Sigi Feigla, s kojim ostvaruje velik broj koncerata s poznatim svjetskim jazz glazbenicima u hrvatskim gradovima i inozemstvu. Ostvario je i velik broj nastupa kroz suradnju i s raznovrsnim hrvatskim sastavima i revijskim orkestrima (Jazz sastav «Argus», Cubismo, Hrvatski vojni orkestar, Bjelovarski revijalni orkestar, Orkestar HRT-a za dodjelu nagrade Porin, orkestar zagrebačkog kazališta Komedija, Orkestar radio Dalmacije…) Snimio je i bio gost na nekoliko nosača zvuka od kojih posebno treba istaknuti «Kapljice» s dječjim pjesmama Brune Bjelinskog, a s HGM-jazz orkestrom snima za potrebe Hrvatskog radija i televizije. Davor Dedić – All Blues (Miles...

Jazz Hr – Hrvatski Jazz Portal

WEB stranicu jazz.hr pokrenuo je u proljeće 2005. Jazz klub “Zagreb” pri Hrvatskom društvu skladatelja s nakanom da oživotvori medij koji bi pokrivao zbivanja u hrvatskom jazzu, te jazz zbivanja na hrvatskoj sceni. Povod tome bilo je istraživanje (ili, da ne budemo pretenciozni, anketa) provedeno među dijelom hrvatske jazz populacije (glazbenika, organizatora, diskofila, entuzijasta, novinara) koje je pokazalo da su ti ljudi, osim što ih nema puno, također i ne baš skloni samopromociji. Polazeći od pretpostavke da su ljudi-koji-s-jazzom-žive posvuda prilično malobrojna vrsta, no da oduvijek imaju dobro razvijene mreže međusobnih kontakata, te da svoju sklonost jazzu mnogi od njih doživljavaju više kao način života nego kao neobaveznu zabavu, zaključili smo da u Hrvatskoj nedostaje jedna krovna domena koja bi objedinila informacije o svemu što se po pitanju jazza u našoj zemlji događa. Neki od konkretnih problema koje smo htjeli dotaknuti su: – kako zainteresirani pojedinci ili organizacije (pogotovo iz inozemstva) dolaze do kontakta s hrvatskim jazz glazbenicima ili organizatorima; – gdje i kako ljubitelji jazza mogu saznati o koncertima ili festivalima koji se održavaju po Hrvatskoj; – gdje zainteresirani pojedinci mogu na jednom mjestu naći i pročitati recenzije jazz koncerata ili nosača zvuka, pregledati galeriju slika s koncerta na kojem nisu bili ili se točno informirati tko je i kad na kojem koncertu nastupio Jazz klub “Zagreb” osnovala je krajem devedesetih godina prošlog stoljeća grupa entuzijasta: aktivnih i umirovljenih jazz glazbenika, novinara i ljubitelja, pod okriljem Hrvatskog društva skladatelja. Zamišljen je kao organizacija koja bi priređivala festivale, koncerte, slušaonice, predavanja i slično kako za svoje članove (kojih je danas 200-tinjak), tako i za široku javnost. Danas JKZ priređuje...

Amatersko kazalište Belišće

Ne možemo točno utvrditi kada je započeo kulturni život u Belišću, ali je to, najvjerojatnije, bilo 1888.g. kada su u Belišće došli ADAM i CLARA ROSENBERG, sa svojim, tada jednogodišnjim sinom, Sigmundom. Adam je odlično svirao klavir, osnivao male glazbene sastave, a Clara je bila novinarka te se bavila pisanjem kratkih priča i pjesama, koje je pod pseudonimom Clara Berg, objavljivala u poznatim novinama i žurnalima. Njihov dom ubrzo postaje stjecište ljudi zainteresiranih, ne samo za glazbu, već i za književnost, glumu, slikarstvo. Najstariji pisani dokument koji posjedujemo je rukom pisani plakat od 09. prosinca 1905.g., te se ta godina i vodi kao početak kulturnog života Belišća. Dramski amaterizam, prema usmenoj predaji, također datira od te godine kada je izvedena prva dramska predstava. Bila je to drama « Kćeri Rade «, nepoznatog autora. Sigmund Rosenberg, sin Adama i Clare, koji je djetinjstvo proveo u Belišću, gdje je završio i osnovnu školu, 1909.g. odlazi u Ameriku, gdje se zapošljava kao inženjer, a u slobodno vrijeme bavi se sviranjem i skladateljskim radom. Uzima umjetničko ime Romberg, ali mjesto svog sretnog djetinjstva ne zaboravlja, te prilikom jednog posjeta roditeljima sklada «Belišće casino marš «. Umire u New Yorku, 1951.g. ostavivši iza sebe glazbu za 70-ak mjuzicala, revija i opereta, te se sa svojim kompozitorskim djelom ugradio u povijest američke i svjetske glazbe. U znak sjećanja na njega, ovo Kazalište 1970.g. inicira održavanje glazbene manifestacije koja će se ove jeseni, pod nazivom « Rombergove glazbene večeri « održati po 31-i puta. Prava dramska aktivnost započinje dolaskom IVANA NIKOLNIKOVA – VANJE koji 1919.g. vlastitim kazališnim djelom « Nesretna sudbina « započinje kontinuiranu i bogatu...

Dinko H. Sansky – Pogled na Jazz

Nakon dva objavljena romana pisac i ljubitelj jazza Dinko Husadžić Sansky je objavio knjigu u kojoj se bavi jazz glazbom. U tri poglavlja na tristotinjak stranica ponudio je kratku povijest jazza, osvrte na najznačajnije jazziste te djelomičan uvid u hrvatski jazz. Iznimno je važno poglavlje o hrvatskom jazzu, posebice zato jer ima vrlo malo pisanih podataka iz kojih se mogu izvući relevantni podaci, a u postojećima često nailazimo na netočne. Iako ni ovaj pregled nije potpun – nije pisan s tom namjerom – on donosi doprinos za formiranje sveobuhvatnije povijesti hrvatskog jazza, poput nedugo objavljene knjige Hrvatski jazzisti Stjepana Fučkara. Autor po osobnom sudu navodi i neke od njemu bliskih hrvatskih jazzista srednjeg i mlađeg naraštaja o čijem djelovanju, iako nastupaju i snimaju u doba velikih medijskih mogućnosti, ali budući da se bave jazzom, javnost zna vrlo malo. Husadžić Sansky je dao i sliku koncertne aktivnosti u Hrvatskoj. Radi se o subjektivnom pristupu ograničenom na koncerte glazbenika koje je gledao što svakako nije pregled cjelokupne scene – neki su glazbenici ili sastavi više puta pod njegovim dvogledom, a neki su ostali izvan njegova domašaja – a to valja napomenuti kako se ne bi stekla kriva slika o trenutnoj situaciju o hrvatskom jazzu. Autor teksta: Davor Hrvoj Naruči...

Danijel Jurišić – klasični gitarist iz Zagreba

Danijel Jurišić,  glazbenik gitarist Danijel Jurišić je rođen 30. prosinca 1983. u Osijeku. Završio je Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju i srednju glazbenu školu, odjel gitare, na Glazbenom učilištu Elly Bašić u Zagrebu u klasi prof. A. Čaglja. Redovnu glazbenu izobrazbu popratio je sudjelovanjem na brojnim seminarima i privatnim satima mnogih glazbenika (Ante Čagalj, Robert Belinić, Zoran Dukić, Eduardo Egüez, Edin Karamazov i dr.). Uz klasičnu glazbu proučavao je i razne smjerove popularne i jazz glazbe XX. i XXI. stoljeća. Samostalnim i zajedničkim nastupima na klasičnoj i električnoj gitari bio je čest sudionik otvorenja i promocija, produkcija i festivala («Dani gitare», «Muzički Biennale Zagreb», i dr.). Svirao je sa Cantus Ansamblom te Simfonijskim orkestrom Hrvatske radio televizije i Big bandom HRTa. Danas živi, studira i radi u Zagrebu. Apsolvent je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu, Filozofsko-teološki smjer te predaje gitaru i skupno muziciranje na Rock akademiji i Osnovnoj glazbenoj školi za popularnu i jazz glazbu. Redovno svira u hotelu ARCOTEL Allegra te drži solističke koncerte klasične gitare. Danijel Jurišić – Johann Sebastian Bach – First Cello Suite BWV 1007 – Prelude O Danijelu možete saznati više na...

Guitar Date – jazz gitaristički duo

Guitar Date Guitar Date je jazz gitaristički duo koji su oformili dvojica jazz gitarista; Vedran Zec i Vjekoslav Pavlović. Ideja je potekla od prijašnje suradnje i prijateljstva članova ansambla JazzyBell i Vedrana Zeca koji su zajedno 2007.g. u AK Belišće održali jazz koncert, odnosno, Rombergove glazbene večeri pod nazivom “Romberg i jazz”. Od tada njihova suradnja se nastavlja te tako, između ostalog, nastaje i jazz duo, varijanta sa dvije jazz gitare. Guitar Date duo je relativno mlad. Projekt je još u izradi i dosta se radi po tom pitanju. Za sada možete posjetiti Guitar Date i poslušati neke izvedbe jazz standarda. Guitar Date – Fake Town (Vedran Zec)...

Jim Hall – profinjen gitarist i melodičar

Jim Hall (rođ. 1930.) Američki gitarist. Pravo ime James Stanley. Godine 1955. nastanio se u Los Angelesu i nastupao s raznim kalifornijskim sastavima – kvartetom trombonista i tenor saksofonista Bob Hardawaya, oktetom Dave Pella, orkestrom Ken Hanna (nekadašnjem trubaču i aranžeru  Stan Kentona). S njim je i snimao uz suradnju bubnjara Mel Lewisa i basiste Ralph Penna. Zatim je pristupio kvintetu Chicka Hamiltona u kojem je ostao godinu dana (1955 – 1956), potom  slijedi Jimmy Giuffre Trio (1956 – 1959). Surađivao je i snimao s mnogim solistima: Ella Fitzgerald (1960-1961), Ben Webster, Hampton Hawes, Bob Brookmeyer, John Lewis, Zoot Sims, Paul Desmond, Lee Konitz, Bill Evans…  Godine 1962. bio je član kvarteta Sonny Rollinsa. Njegove snimke uživo s Bill Evansom, Paul Desmondom i Ron Carterom postale su legendarne. Ne samo da je Jim Hall jedan od svjetskih omiljenih jazz gitarista, već je pokazao svoju vještinu i kao skladatelj i aranžer. 1997. Jim osvaja New York Jazz Critics Circle Award za najboljeg jazz skladatelja / aranžera. Nerijetko suređuje s raznim ansamblima i glazbenicima kao što su Joe Lovano, Greg Osby, Kenny Barron, Pat Metheny, Slide Hampton i drugi. Jim Hall je sljedbenik Charlie Christiana. On je prije svega profinjen melodičar kod koga swing nikada ne postaje grub. Jim Hall & Michel Petrucciani – Beautiful...

Frank Sinatra – utjelovljenje američkog showmana

Frank Sinatra (1915 – 1998) Sinatra je bio živuće utjelovljenje američkog showmana, ali i prilično kontroverzna osoba izvan pozornice. Sin talijanskog emigranta, rođen je u radničkoj obitelji. Kao mladić počinje se baviti glazbom, prvo u maloj skupini, a zatim samostalno. Postepeno niže uspjehe i privlači milijune djevojaka. Sinatra je bio potpuno samouk. Nikada nije poznavao note te se uvijek oslanjao samo na svoj odličan sluh i savršen osjećaj za ritam. Nakon nekoliko kraćih pjevačkih angažmana, 1939. godine na jednoj je zabavi Sinatri prišao veliki Tommy Dorsey i upitao ga je li zainteresiran za mjesto pjevača u njegovu big bandu, na što je Sinatra oduševljeno odgovorio kako već godinama pokušava pjevati kao što on svira trombon. Tako je započela vrlo plodna trogodišnja suradnja tijekom koje će si Sinatra priskrbiti i razuzdanu hordu mladih obožavatelja što mu je kasnije i omogućilo prelazak u solo vode. Veliki domoljub, Sinatra je zdušno htio služiti domovini, no u vojsku nije primljen zbog probušenog bubnjića kojeg je zaradio tijekom tučnjave u kojoj ga je jedan momak udario lancem bicikla po glavi. Pročitavši scenarij za Odavde do vječnosti (From here to eternity) uviđa da je uloga Maggia, malog Talijana koji odbija biti slomljen, kao stvorena za njega te odlazi do šefa Columbia Picturesa Henryja Cohna i uspijeva dobiti tu ulogu, koja mu donosi i Oscara. Iako je budžet od 8.000$ koliko je dobio za taj film jako mala u odnosu na njegove ranije filmske honorare od 150.000$, taj je trenutak Sinatru vratio na tračnice s kojih do kraja svoje profesionalne karijere, pa i samoga života, neće silaziti. Zaredali su filmovi Guys and Dolls, The Tender Trap...

Stan Getz – nadahnuta i profinjena improvizacija

Stan Getz (1927 – 1991) Pravo ime Stanley Gayetzky, američki saksofonist. Na tenor saksofonu počeo je svirati u orkestru Dick Rogersa (1942.). Svirao je kod  Jack Teagardenea, Bob Chestera, a potom ga je angažirao Stan Kenton (1944.). Svirao je također u orkestrima koje su vodili Jimmy Dorsey, Benny Goodman, Randy Brooks, Herbie Fields i drugi. Od 1947. – 1949 svira sa Woody Hermanom. U okviru tog orkestra radio je sa grupom ‘The Four Brothers’. Gostovao je u Skandinaviji 1951. i 1955., učestvovao na turnejama JATP (1957. – 1958.), dolazio često u Europu (1958. – 1959.), a 1962.g. posjetio Brazil i pobliže upoznao bossa novu. Nekoliko narednih godina vodio je male sastave sa Gary Burtonom i pjevačicom Astrud Gilberto (1964. – 1966.). Stan Getz je najznačajnij saksofonist među bijelim glazbenicima. Kao predvodnik Cool škole on njeguje blag i prigušen ton sa frazom i ritmikom Lester Younga. Njegova nježna, eterična i elegantna glazba suprotstavila se hrapavosti sljedbenika Coleman Hawkinsa, oporosti bluesa i ekscentričnosti bebopa. Ona je znatno utjecala na daljni razvoj jazza, i to najprije preko bijelih glazbenika sa Zapadne obale, a zatim i utjecajem koncepcije Miles Davisa. Sredinom 50 – ih godina kada je hard bop istisnuo cool, stil Stan Getza počeo je evoluirati i to prema snažnijem izrazu. Zvuk njegovog instrumenta postao je širi, a zahvaljujući svojoj tehnici, počeo je još više koristiti mogućnosti tenor saksofona. Kod njega se istovremeno javljaju blagost i oštrina, improvizacija mu je nadahnuta, poletna i profinjena. On na isti način  pristupa najambicioznijim kao i rutinskim zadacima; jednako dobro se snalazi sa Dizzy Gillespiem i Bob Brookmeyerom kao i sa gudačima ili brazilskim ritmičarima. Stan...

Barney Kessel – sljedbenik Charlie Christiana

Barney Kessel (1923 – 2004) Američki jazz gitarist rođen u Muskogee, Oklahoma. Godine 1923. svirao je u orkestru Chica Marxa koji je vodio Ben Pollak. Sudjelovao je u snimanju filma “Jammin’ the Blues” (1944.), nakon čega je postao ugledniji mnogim glazbenicima budućih generacija. Barney Kessel je 40-tih godina razvio svoj vlastiti stil u glazbi, kada je svirao sa velikim bendovima (Artie Shaw, Charlie Barnet i Benny Goodman). Kao član tria Oscara Petersona nastupao je u okvira JATP-a. Bio je vrlo aktivan u studijskom radu te je autor nekolicine knjiga za gitaru. 50-tih, Kessel je pisao i filmsku glazbu. Zajedno sa Herb Ellisom i Charlie Byrdom 1972. osniva sastav “Great Guitars”. 1992. godine je doživio moždani udar, nakon čega je njegova karijera bila završena. Barney Kessel bio je jedan od najboljih bijelih gitarista modernog jazza te sljedbenik Charlie Christiana i Charlie Parkera. U svom sviranju podjednaku važnost pridaje i ritmičkoj i melodijskoj strani. Preminuo je u 80. godini života 2004. u San Diegu, od posljedica tumora na mozgu. Barney Kessel –...

Dave Brubeck – novi ritmovi u metrici jazza

Dave Brubeck (rođ. 1920) David Warren Brubeck, američki klavirist i vođa orkestra. U mladosti je vodio orkestar od dvanaest glazbenika. Studirao je harmoniju i kompoziciju kod Darius Milhauda i Arnold Schönberga. Godine 1946. osnovao je eksperimentalni oktet, a potom vodio trio, koji je kasnije uspješno proširio u kvartet (1951.). Njegova prva glazbena ostvarenja, prepuna klasičnih osvrta, fuge i kontrapunkta, privukla su pažnju intelektualne publike. Uduživanje sa Paul Desmondom (1951.) i Joe Morellom donijelo mu je oko 1956. popularnost kod široke publike. Međutim, kvartet je raspušten 1967. godine. Sljedeće godine osnovao je novi kvartet sa Gerry Mulliganom, Jack Sixom i Alan Dawsonom. Od 1972. nastupali su kao trio koji se udružio sa Brubeckovim sinovima (“Two generations of Brubeck”). Ipak, povremeno su im se pridruživali nekadašnji članovi kvarteta – Gerry Mulligan i Paul Desmond. Tijekom 1976. ponovno je, poslije pauze od nekoliko godina, skupio svoj kvartet radi jednogodišnje turneje i proslave njihove 25-godišnjice. Svojim sastavima Brubeck postiže ugodan ton: ugledanjem na crne majstore jazza dopunjuje svoje sviranje na klaviru i vješto istražuje mnoge ritmičke figure, unoseći u metriku jazza nove ritmove (valcer, rumbu i druge plesove), kao naprimjer u ovakvim kombinacijama: 3/4, 5/4, 9/8 i 11/4; istovremeno unoseći izuzetno snažne improvizacije na klaviru. Dave Brubeck Quartet – Three To Get...

Chet Atkins – utjecajan američki gitarist

Chet Atkins (1924 – 2001) Chester Burton “Chet” Atkinson rođen je 20.06.1924. u Luttrellu, Tennessee. Odrastao je sa dva brata, sestrom i majkom. Bio je najmlađe dijete. Roditelji su mu se razveli kad je imao 6 godina. Njegov prvi instrument je bio ukulele, a onda je nakratko svirao violinu sve dok nije ukrao bratov stari pištolj i zamijenio ga za gitaru u 9. godini. Zbog astme je prisiljen preseliti se u Georgiu i tamo jedno vrijeme boravi sa ocem gdje je prvi put čuo radio  i odatle priča počinje. Astma ga je natjerala da cijeli život spava sjedeći (zbog lakšeg disanja) te je u tom položaju po cijele dane i noći svirao gitaru koju je nosio i u školu jer je školski WC imao najbolju akustiku. Već od ranih dana je bio potvrđen kao vrhunski instrumentalist i skladatelj, ali njegov stil nije bio toliko jak i upečatljiv sve dok 1939. nije čuo Merle Travisa na lokalnoj radio postaji. Taj rani utjecaj dramatično mijenja njegov stil. Njegov prvi singl “Mr. Sandman” vrtoglavo se popeo na radijskim ljestvicama te je u ljeto 1956. dospio na ABC-TV u tada najpopularniju neglazbenu emisiju “Eddy Arnold Show”. U to vrijeme je pozvan u firmu “Gretsch” kao konzultant za izradu njihovih gitara te se od 1955. – 1980. izrađuje njegov model Country Gentlemen. Mada su mu često pripisivali epitet country gitariste, Chet je puno više od toga; zbroj countryja, jazza, soula, swinga, gipsy jazza, bluesa mogli bi nazvati jednim novim stilom “Chet Atkins style”. Jednom prilikom su ga pitali da nabroji 10 gitarista koji su najjače utjecali na njega. Prvi je bio Merle Travis, drugi...

Brazilian Jazz

Sredinom 1950-ih kulturalno križanje brazilskih samba ritmova, američkog cool jazza i sofisticiranih harmonija dovelo je do razvoja bossa nove. Ranih 1960-ih bossa nova pokret „pomeo” je SAD i Europu i proizveo soj jazza s brazilskim utjecajem koji je i danas vitalan dio jazz scene. Ključni glazbenici: Laurindo Almeida, Bud Shank, João Gilberto, Antonio Carlos Jobim, Luiz Bonfá, Charlie Byrd, Stan Getz, Astrud Gilberto, Hermeto Pascoal, Baden Powell Stan Getz & Astrud Gilberto – The Girl From...

Latin Jazz

Latin jazz se obično definira kao spoj američkih jazz melodija, improvizacije i akordacije s latinoameričkim ritmovima, pretežno afro-kubanskog porijekla. Taj brak stilova je jedna od najznačajnijih kulturnih i glazbenih razmjena u povijesti. Ključni glazbenici: Machito, Mario Bauzá, Chano Pozo, Dizzy Gillespie, Israel ‘Cachao’ López, Arturo Sandoval, Paquito D’Rivera, Eddie Palmieré, Danilo Peréz, David Sánchez, Tito Puente, Patato...

Smooth Jazz

Dopadljivi smooth jazz, koji je„pogodan za radio”, pojavio se u 1970-im godinama te se otada nastavlja razvijati. Najdosjetljivije kompozicije donose užitak slušanja, dok se sterilne kompozicije mogu prepoznati po bilo kojoj kombinaciji glazbenih klišeja: lagani funk ritmovi, akordi cool jazza, basove linije odsvirane tehnikom „slapping”, otrcane pratnje puhača i predvidljiva sola. Ključni glazbenici: George Benson, Yellowjackets, Steely Dan, Kenny G, Larry Carlton, Spyro Gyra, The Rippingtons George Benson & Al Jarreau – Summer...

Acid Jazz

Acid jazz je živahan glazbeni stil, orijentiran na groove, koji kombinira elemente jazza, funka i hip hopa, s naglaskom na jazz dance. Pojam „acid jazz” prvi je put upotrebljen tijekom kasnih 80-ih, kao ime američke izdavačke kuće i naslov britanske serije kompilacija jazz funka. Ključni glazbenici: The Brand New Heavies, Jamiroquai, Galliano, Groove Collective, James Taylor Quartet, Courtney Pine, United Future Organisation, Stereo MC’s Jamiroquai – Do You Know Where You’re Coming...

Fusion & Jazz Rock

Naziv ‘fusion’ može se primijeniti na bilo koju vrstu glazbe koja je spoj dvaju ili više različitih stilova, iako se najčešće koristi u opisivanju elektronskog jazz rock pokreta koji se pojavio u kasnim 1960ima. Neki od predstavnika proširili su granice i jazza i rocka, dok su se drugi fokusirali na produkciju sofisticirane, ali plitke, ‘pozadinske’ glazbe. Ključni glazbenici: Weather Report, Mahavishnu Orchestra, Return To Forever, Tony Williams’ Lifetime, Al Di Meola, Pat Metheny, Frank Zappa, Jean-Luc Ponty, Allan Holdsworth, John Scofield J.Scofield & P.Metheny – The Red...

Soul Jazz

Soul jazz se isticao od ostalih prijašnjih oblika jazza. Njegove su melodije bile jednostavnije i ritmičnije u usporedbi s hard bopom, a utjecaji gospela i R&Ba bili su očiti. U tradicionalnijim oblicima jazza solisti su pratili hodajuće linije basa ili metrične ritmove činela. U soul jazzu pratili su čitav groove, što je potaklo drukčiji stil fraziranja. Ključni glazbenici: Horace Silver, Jimmy Smith, Cannonball Adderley, Ronnie Foster, Ramsey Lewis, Lou Donaldson, Jack McDuff, Grover Washington, Jr., Big John Patton Grover Washington – Make Me A Memory (Sad...

Free Jazz

Mnogi smatraju free jazz, s njegovim nepredvidljivim ritmom i akordskim progresijama, prije avantgardnom umjetničkom formom nego li vrstom jazza. Razvivši se iz bebopa u 40im i 50im godinama predstavnici free jazza napustili su tradicionalne forme kako bi proširili kreativne mogućnosti glazbe, predstavljajući izazov kako prosječnim slušateljima tako i samim glazbenicima. Ključni glazbenici: Ornette Coleman, Cecil Taylor, John Coltrane, Lennie Tristano, Anthony Braxton, Eric Dolphy, Albert Ayler, Sun Ra, Derek Bailey, Keith Tippett, Elton Dean, Peter Bratzman, Misha Mengleberg Charles Mingus Sextet with Eric Dolphy – Orange Was The Colour Of Her Dress –  Then Blue...

Hard Bop

Hard bop se razvio iz bebopa ranih 50ih, ali ritmovi su sada bili pokretniji i više sinkopirani. Hard bop je također imao puniji zvuk, bluzerski osjećaj s tamnijim teksturama i kraćim improvizacijama. Akordske progresije obično su skladali sami, za razliku od prijašnjeg posuđivanja od popularnih pjesama. Ključni glazbenici: Art Blakey, Sonny Rollins, Horace Silver, John Coltrane, Miles Davis, Wes Montgomery, Max Roach, Art Farmer, Freddie Hubbard, Cannonball Adderley Sonny Rollins – You Do Something To...

Cool Jazz

Činilo se nemogućim nadmašiti Charlieja Parkera i Dizzyja Gillespieja, koji su stvorili i do savršenstva doveli umjetnost bebopa. Njihovi sljedbenici su u najboljem slučaju bili dobri imitatori, ali ne i začetnici nekog novog stila. Ta frustrirajuća činjenica potaknula je nekoliko naprednih glazbenika da razbiju ekstrovertirani kalup bebopa i krenu novim, refleksivnijim i promišljenijim putem. Kao da su vodom ugasili plamen bebop pokreta, ovi su ozbiljni mladi glazbenici-skladatelji utjelovili školu cool jazza. Ključni glazbenici: Claude Thornhill, Miles Davis, Gerry Mulligan, Lee Konitz, Gil Evans, John Lewis/Modern Jazz Quartet, Lennie Tristano, Shorty Rogers, Howard Rumsey, Bud Shank, Jimmy Giuffre, Chet Baker, Paul Desmond, Dave Brubeck, Chico...

Dixieland Revival

Oko 1939. dixieland se vratio na scenu. Čitava generacija glazbenika počela je ponovno istraživati ekstrovertni stil kolektivne improvizacije iz rane glazbe New Orleansa i Chicaga 1920ih. Ključni glazbenici: Bunk Johnson, Kid Ory, George Lewis, Eddie Condon, Muggsy Spanier, Bob Crosby, Bob Scobey, Lu Watters Yerba, Buena Jazz Band, Louis Armstrong, Yank Lawson, Wingy Manone, Bob Haggart, Doc Cheatham, Bud Freeman, Pee Wee...

Bebop

Iako se često naziva glazbenom revolucijom, bebop zapravo predstavlja prirodnu evoluciju jazza. Radi se o inovativnom pristupu harmoniji i ritmu koji je približio glazbu modernom dobu. Ključni glazbenici: Charlie Parker, Dizzy Gillespie, Thelonius Monk, Kenny Clarke, Max Roach, Bud Powell, Roy Haynes, Miles Davis, Fats Navarro, Dexter Gordon, Oscar...

Swing

Popularnost jazza dosegla je vrhunac poslije godina ‘depresije’, 1929.-1933. Do kraja 1934. god. ogroman broj ljudi slušao je program radija NBC pod nazivom Let’s Dance (Zaplešimo), u kojem su sudjelovali orkestri Xaviera Cugata, Kela Murraya i Bennyja Goodmana. Orkestar Bennyja Goodmana bio je najpopularniji te je stvorio potrebu za nastupima uživo. Ključni glazbenici: Fletcher Henderson, Count Basie, Duke Ellington, Chick Webb, Cab Calloway, Benny Goodman, Artie Shaw, Glenn Miller, Tommy Dorsey, Jimmy Dorsey, Woody Herman, Harry James, Gene Krupa, Bunny Berigan, Charlie...

Chicago

Jazz je proizašao iz spoja različitih kultura u New Orleansu na početku dvadesetog stoljeća. Jazz glazba, kao i neki od najvećih jazz izvođača, do 1917. god. preselili su se na sjever. Te je godine zatvoren Storyville, četvrt crvenih svjetala u New Orleansu, i jazz glazbenici krenuli su na sjever prema Chicagu, gdje je jazz postao umjetnost. Ključni glazbenici: New Orleans Rhythm Kings, King Oliver, Louis Armstrong, Jimmy McPartland, Frank Teschemacher, Joe Sullivan, Bix Beiderbecke, Max Kaminsky, Cutty Cutshall, Bud Freeman, Jess Stacy, Miff...

New Orleans

Uvjeti za razvitak jazza u New Orleansu na početku dvadesetog stoljeća bili su savršeni. Luka u kojoj je cvjetala imigracija, gdje su Afrikanci i Kreoli živjeli bok uz bok s Talijanima, Nijemcima, Ircima, Francuzima, Meksikancima i Kubancima. Dotad neviđena etnička raznolikost New Orleansa omogućila je slobodnu i laku razmjenu glazbenih ideja između kultura. Ključni glazbenici: Buddy Bolden, Freddie Keppard, King Oliver, Jelly Roll Morton, Louis Armstrong, Kid Ory, Sidney Bechet, Johnny Dodds, Jimmie Noone, Original Dixieland Jass...

Ragtime

Prethodnik jazza, ragtime je nastao kao spoj glazbe limenih puhačkih orkestara i europskih narodnih melodija, afroameričke glazbe izvođene na bendžu i duhovnih pjesama (spirituals), pučkih napjeva (minstrel songs), vojnih koračnica i europske lakše klasične glazbe. Ključni glazbenici: Tom Turpin, James Scott, Scott Joplin, Eubie Blake, Joseph Lamb, Max Morath, Joshua Rifkin, Reginald R. Robinson, David Thomas Roberts, Marcus...

Stilovi jazza

1. Ragtime 2. New Orleans 3. Chicago 4. Swing 5. Bebop 6. Dixieland Revival 7. Cool Jazz 8. Hard Bop 9. Free Jazz 10. Soul Jazz 11. Fusion & Jazz Rock 12. Acid Jazz 13. Smooth Jazz 14. Latin Jazz 15. Brazilian...

Charlie Byrd – jazz na klasičnoj gitari

Charlie Byrd (1925 – 1999) Charlie Lee Byrd bio je američki gitarist. Za vrijeme Drugog svjetskog rata imao je prilike susresti Djanga Reinhardta. Od 1946. do 1950. svirao je u orkestrima koje su vodili Sol Yaged, Barbara Carroll, Joe Marshall i Freddy Slack. Iz tog vremena i potiče njegovo zanimanje za klasičnu glazbu; elektičnu jazz gitaru zamijenio je tradicionalnom španjolskom gitarom koju je učio kod Sophocles Papas-a i Andre Segovia-e. Kada se nastanio u Washingtonu, vodio je trio u lokalu Showboat Lounge i svoju veliku izvođačku tehniku koristio u izvođenju raznolikog repertoara, koji se kretao od glazbe 16.st. pa sve do južnoameričkih folklornih kompozicija. U vremenu pojave bossa nove 1962. godine sa Stanom Getzom uspješno je lansirao kompoziciju Desafinado. Svojim nastupom Charlie Byrd se predstavlja kao dobar tehničar akustične gitare, koji u finim zvučnim bojama izvodi razne kompozicije, kako jazza tako i  klasične glazbe. Charlie Byrd & Stan Getz & A.C.Jobim –...

Dexter Gordon – uzor suvremenim saksofonistima

Dexter Gordon (1923 – 1990) Američki saksofonist. Godine 1940. opredjelio se za tenor i svirao u jednom orkestru rodnog Los Angelesa. Ubrzo ga je angažirao Lionel Hampton (1940. – 1943.). Svoj prvi solo snimio je u orkestru Billy Eckstinea (1944.). Nastupao je u New Yorku sa Charlie Parkerom, a potom vodio mali sastav. Godine 1946. boravio je u Californiji i Honoluluu, a sljedeće godine u New Yorku. U Californiji je njegova glazbena djelatnost bila najznačajnija, naročito u malim sastavima. U Los Angelesu i New Yorku svirao je s mnogim glazbenicima (Dizzie Gillespie, Fats Navarro, Charlie Parker, Howard McGee, Red Norvo, J. J. Johnson, Leo Parker, Tad Dumeron), a potom se udružio sa tenor saksofonistom Wardell Grayom. Između 1949. i 1955. rijetko je snimao sa Tad Dumeronom (1949.), Helen Humes (1950.), Wardell Grayom (1952.), bubnjarom Stan Levyjem i pod svojim imenom (1955.). Nakon toga uslijedio je duži period izbivanja sa glazbene scene, koji je potrajao sve do 1960. godine, kada je snimio nekoliko gramofonskih ploča i došao u Europu. Dexter Gordon se brzo oslobodio utjecaja Lester Younga, uočljivog u ranom periodu, i odmah poslije Drugog svjetskog rata nametnuo se kao jedan od najpoznatijih solista bebop-a. On je improvizator bogate mašte i na tenor saksofon je prenio sve karakteristike ovog stila, ali time nije nimalo postao imitator Parkera. Njegov utjecaj je uočljiv i na Sonny Rollinsa i na John Coltranea i može se reći da je postao uzor svim suvremenim saksofonistima. Dexter Gordon – Cheese...

Elvin Jones – tvorac složenog i originalnog stila

Elvin Jones (1927 – 2004) Elvin Ray Jones, američki bubnjar, brat Hanka i Teda Jonesa. Radio je u Detroitu s Tedom, saksofonistom Billyem Mitchellom i drugim lokalnim glazbenicima. Sudjelovao je na Newport Jazz Festivalu 1955. kao pratnja basiste Charlie Mingusa i vibrafoniste Teddy Charlesa. Slijedeće godine u New Yorku pristupio je u trio Bud Powella; 1958. postaje dio ansambla Pepper Adamsa i Donald Byrda, a zatim prešao i u grupe Tyree Glenna i trubača Harry Edisona (1959).  Snimao je sa Tommy Flanaganon, J. J. Johnsonom, Miles Davisom, Art Farmerom i Bill Evansom. Postao je slavan tek kao član kvarteta John Coltranea, s kojim je više puta gostovao u Europi. Poslije raspada kvarteta (1966.g.), zamjenjivao je Sam Woodyarda u orkestru Duke Ellingtona, a zatim vodio vlastiti orkestar. Elvin Jones je tvorac složenog i originalnog stila koji su slijedili mnogi bubnjari 60-ih godina. Raspolaže potpunom nezavisnošću rada ruku i nogu, što mu omogućuje da s lakoćom ostvari niz složenih ritmičkih nizova. Bio je prvi bubnjar čija je pratnja izrasla u jedan neprekidni solo. Elvin Jones – Forever...

Charles Mingus – atonalnost i disonantni efekti

Charles Mingus (1922 – 1979) Američki kontrabasist. Učio je svirati na trombonu kod Britt Woodmana, a zatim na kontrabasu sa Red Calendarom. Angažmani: Buddy Collette, Lee Young, Louis Armstrong, Kid Ory, Lionel Hampton, Charlie Parker, Stan Getz, Duke Ellington, Art Tatum… Osnovao je svoj orkestar, a od 1957.g. vodio je orkestre sa promjenjivim sastavima, u kojima su se najduže zadržali bubnjar Dannie Richmond i altist Eric Dolphy – do kraja života. Charles Mingus je sudjelovao u filmovima “Higher and higher” i “Road to Zanzibar”. Skladao je i izveo glazbu za film “Shadows” New Yorškog redatelja John Cassavetesa. Usporedo sa sviranjem, Mingus se bavio i skladanjem. Još 1954.g. u suradnju sa kompozitorom i saksofonistom Teom Macerom, stvorio je svoja prva “eksperimentalna” djela. Orkestar se zvao “Ch. M. and his Modernists”, ali ga je kasnije preimenovao u “Jazz workshop”. Njegova pretjerana osjetljivost i prgav karakter često su ga udaljavali od profesionalne sredine, koju je inače podvrgavao kritici zbog rasizma i podržavanja kapitalističkog sistema. Sredinom 60-ih godina uglavnom se povukao zbog zdravstvenih razloga. Poslu se vratio 1970. i 1972. (klubovi i festivali). Njegova biografija “Beneath the Underdog”  objavljena je 1971. Charles Mingus je bio vrlo izražajna ličnost pa je u svu svoju glazbu unio svoje intelektualne preokupacije; političke, društvene, vjerske i rasne. I kao pratnja i kao solist bio je vrlo darovit glazbenik. Odlikovao se instrumentalnom vještinom i snažnim zvukom, čime je postizao da mu instrument u okviru orkestra bude u prvom planu.  Međutim, njegovi klavirski pokušaji iznenađuju nas svojom blagošću i ilirizmom. U njima je uočljiv utjecaj Duke Ellingtona, a ponekad i francuskih impresionističkih kompozitora. Kao originalni glazbenik nastojao je da...

Bill Evans – klavirist suvremenog jazza

Bill Evans (1929 – 1980) William John Evans, američki klavirist. U šesnaestoj godini sa svojim bratom je vodio orkestar u kome se između ostalih nalazio i vibrafonist Don Elliott. Surađivao je i snimao sa mnogim poznatim glazbenicima i bio član kvinteta Milesa Davisa. Osnovao je trio sa bubnjarom Paul Motianom i basistom Teddy Kotikom (kasnije izmjene u triu – basisti: Scott LaFaro, Chuck Israel, Eddie Gomez i bubnjar Larry Bunker). Proputovao je cijeli svijet svirajući u triu (većinom u postavi basista S. LaFara i bubnjara Paul Motiana) te je imao velik broj TV nastupa. Bill Evans izdao je tri knjige svojih kompozicija i klavirskih sola. Imao je specifičan prizvuk – umjesto da istražuje harmonijske promjene, on kao i Miles Davis više se volio koristiti određenim modusima, iz kojih ustvari i potiče jedinstvo njegove improvizacije. Njegov način izvođenja tonova podsjećaju na tehniku glazbenika klasične glazbe. Vrlo suptilnim tretmanom volumena svakog izvedenog tona obogatio je u znatnoj mjeri  svoj način sviranja; fraze su mu vrlo gipke, a izražavanje slikovito. Zaslužan je za osamostaljenje i jednakopravnost basa. Bill Evans smatra se jednim od najznačajnijih klavirista suvremenog jazza. Bill Evans – My Foolish...

Oscar Peterson – opširne i nadahnute glazbene fraze

Oscar Peterson (1925 – 2007) Emmanuel Oscar Peterson, američki klavirist kanadskog podrijetla. Čudo od djeteta, pročuo se širom Kanade prije nego ga je u newyorškom Carnegie Hallu 1949.g. publici predstavio Norman Granz i potom uvrstio u JATP. U okviru JATP koncerata pratio je Ellu Fitzgerald, ali se naročito istakao nastupanjem u triu koji su još činili gitarist (Irving Ashby, Barney Kessel pa Herb Ellis) i basist (Ray Brown). Godine 1959.  zamjenio je gitarista bubnjarom Edom Tigpenom. Kasnije su uslijedile još neke izmjene; Louis Hayes na mjesto Tigpena, a Sam Jones na mjesto Ray Browna (1996.). Trio je često gostovao u Europi. Oscar Peterson je sudjelovao u mnogim snimanjima gramofonskih ploča – kao solist, u triu ili kao pratnja drugim glazbenicima (Dizzy Gillespie, Ben Webster, Count Basie, Billie Holiday, Louis Armstrong, Lester Young…). Jedan je od rijetkih crnačkih glazbenika visoke klase koji je rođem izvan SAD-a. Raspolagao je rijetko viđenom klavirskom tehnikom, talentiran je koncertni glazbenik, a kao pratilac poznat je po svom tzv. drive -u. Na početku profesionalne karijere njegova sola sadržavala s elemente “posuđene” od drugih klavirista jazza (Art Tatum, King Cole, George Shearing, Milt Buckner), ali se kasnije počeo izražavati svojstvenim i originalnim glazbenim stilom. Vrlo opširne, ali nadahnute glazbene fraze, vješto se služi objema rukama i iz klavira izvlači poletne i bogate efekte. Trio mu se ističe usklađenošću članova, a on sam lako nalazi zajednički jezik sa solistima različitih stilova. Oscar Peterson & Joe Pass – Stella By...

Glenn Miller – savršenstvo izvođenja i preciznost orkestarskih sekcija

Glenn Miller (1904 – 1944) Američki trombonist, aranžer i vođa orkestra. Angažmani: Boyd Senter (1923.), Ben Pollack (1926.), Paul Ash (1928.), Red Nichols (1929.), Benny Goodman (1930.)… Godine 1935. angažirao ga Ray Noble. Poslije dvije godine i sam je osnovao veliki orkestar koji je poslije početnih teškoća brzo stekao veliku popularnost bijelaca i počeo konkurirati orkestrima koje su vodili Benny Goodman i Tommy Dorsey. Godine 1939. kompozicija «In The Mood» u njegovom izvođenju postala je hit čak i van granica SAD-a. Za vrijeme rata Glenn Miller je bio određen da vodi vojni orkestar za nastup pred američkim vojnicima. 1944. godine doveo je orkestar u London i Pariz. Iste godine,  avion kojim je letio, čudnovato je nestao i više nitko nije vidio Glenn Millera. Postoji nekolicina nagađanja o njegovom nestanku, međutim, njegov nestanak ostaje misterija. Vodstvo orkestra preuzeo je bubnjar Ray McKinley, a kasnije Buddy De Franco. Glenn Miller bio je instrumentalist skromnih improvizatorskih mogućnosti. Tijekom 30-ih godina stvorio je  «svoj zvuk» uvođenjem klarineta u sekciju saksofona. Njegovom uspjehu kod bijelaca i drugih glazbenika doprinjeli su tehničko savršenstvo izvođenja i preciznost orkestarskih sekcija. O životu Glenna Millera snimljen je 1953. g. film «Glenn Miller story». Glenn Miller – In The...

Miles Davis – najoriginalniji trubač 50-tih

Miles Davis (1926 – 1991) Miles Davis (pravo ime Dewey), američki trubač. Zapazio ga je Charlie Parker i pozvao 1945. da zajedno snimaju. Njihova suradnja nastavlja se 1947. i 1948.g. Potom sastavlja orkestar od deset članova i s njima nastupa u lokalu Royal Roost. Godine 1949. sudjeluje na festivalu jazza u Parizu sa kvintetom u kojem su svirali Ted Dameron i Kenny Clarke. Početkon pedesetih godina nastupao je sa mnogim malim sastavima i snimao sa tada najboljim glazbenicima. Od 1955. do 1960. vodio je kvintet sa novim članovima; John Coltrane (tenor saksofon), Red Garland (klavir), Paul Chambers (bas) i Philly Joe Jones (bubnjevi). Godine 1956. skladao je glazbu za francuski film Lift za gubilište (Ascenseur pour l’échafaud), radio zajedno sa aranžerom Gilom Evansom, sudjelovao na mnogim festivalima i snimio veći broj gramofonskih ploča. 1963.g. u Antibi (Francuska) predstavio se sa novim malim sastavom u kojem su bili tenor saksofonist George Coleman, basist Ron Carter, klavirist Herby Hancock i bubnjar Tony Williams. Krajem 60-tih godina okupio je oko sebe mlade glazbenike i počeo stvarati osnove jazz rocka i električnog jazza, dominantnog pravca 70-tih godina. Davis je koristio električno pojačalo i wah-wah pedalu pa je njegova truba ponekad zvučala kao električna gitara. Na početku svoje karijere težio je ostvariti spoj mnogih stilova – Clark Terry, Bobby Hackett s jedne, a Dizzy Gillespie i Fats Navarro s druge strane. Tako je postigao spoj harmonijske smjelosti, brzine be-bop glazbenika i opuštenost Lestera Younga. Uz Dizzy Gillespiea, predstavio se kao najbolji i najoriginalniji trubač 50-tih godina. Zvuk njegove trube, nježan i prigušen u niskom, prodoran i oštar u visokom registru, preciznost, suptilan način stvaranja...

Benny Goodman – američki klarinetist i vođa orkestra

Benny Goodman (1909 – 1986) Pravo ime Benjamin David, američki klarinetist i vođa orkestra. Svirao na klarinetu još u desetoj godini i nakon dvije godine već imao javne nastupe; godine 1926. angažirao ga Ben Pollack. U to vrijeme je već počeo sudjelovati na snimanju ploča, a od 1929.g. i intenzivnije, prešavši u New York kao slobodan glazbenik. U New Yorku je nastupao s mnogim glazbenicima te godine 1934. osnovao svoj orkestar. Vrhunac karijere  Benny Goodman dosegao je 1938.g. koncertom u Carnegie Hallu. Bijela publika u New Yorku došla je tom prilikom u bliži dodir s jazz glazbom, koju je do tada smatrala za nedoličnu crnačku zabavu. Osim velikog orkestra Benny Goodman vodio je i male sastave u kojima su se najviše isticali vibrafonist Lionel Hampton, klavirist Teddy Wilson, a kasnije i gitarist Charlie Christian. Bio je jedan od prvih vođa orkestara bijelaca koji su  pokazali da jazz orkestri ne moraju biti sastavljeni samo od crnaca. Poslije 1944.g. popularnost velikog orkestra počela je padati.  Od 1953.g. sve rjeđe se pojavljuje na glazbenoj sceni. 1962. pozvan je svirati u SSSR i za tu priliku ponovno sastavlja veliki orkestar. Benny Goodman je kao vješt tehničar u početku svirao stilom bijelih glazbenika iz Chicaga, mada se djelomično ugledao i na crne klarinetiste (Jimmie Noone,  Buster Bailey). Lakoća s kojom je izvodio brze fraze, čistoća njegovog tona, opuštenost u visokom registru i osjećaj za rifove izgradili su njegov osobni i vrlo popularni stil. Svoju virtuoznost posebno je znao isticati u okviru velikog orkestra. Pozivao je najbolje aranžere da rade za njegov orkestar koji su mu stvorili vrlo vješto napravljen repertoar, u kojem se žestina...

Sarah Vaughan

Sarah Vaughan (1924 – 1990) Američka pjevačica, osvojila prvu nagradu na jednom amaterskom takmičenju pjevača u harlemskom lokalu “Apolo”; angažirali je Earl Haynes (1943.), Billy Eckstine i John Kirby (1945.). Od tada je nastupala kao samostalna pjevačica u noćnim lokalima, na koncertima i festivalima. Gostovala je u Europi 1945.g. a zatim na festivalu jazza u Antibesu 1963. Od 1946. do 1957. na klaviru ju je pratio Jimmy Jones a kasnije Ronell Bright i Kirk Stuart. Sarah Vaughan je raspolagala vrlo dobrom tehnikom pjevanja. Zahvaljujući svom širokom registru, savršenoj kontroli glasa i boji tona ona pjeva, kako romanse u laganom tempu, tako isto i teme jazza i to u slobodnim improvizacijama, ponekad i scat stilom. Prilikom pojave bebopa 1945.g. zadivila je mnoge mlade glazbenike ove škole, posebno Dizzy Gillespiea i Charlie Parkera i to zbog svog smisla za harmoniju. Po nekakvom rangu, ne zaostaje ni za najboljim solistima jazza, a kada pjeva jazz glazbu, ona to čini sa puno swinga. Sarah Vaughan – Lullaby Of...

Paul Desmond – elegantan i melodičan stil

Paul Desmond (1924 – 1977) Paul Desmond (rođen kao Paul Emil Breitenfeld), američki saksofonist. 1951. angažirao ga Dave Brubeck u njegovom kvartetu. Bio je jedan od najboljih bijelaca alt saksofonista. Njegov stil je elegantan i melodičan, nastao pod utjecajem Stan Getza i Leea Konitza. Paul Desmond je imao specifično lagan i mek ton koji ističe privlačnu frazu i swing. Njegova sola (koja su često bila ljepša od glavne teme) su puno doprinjela kvaliteti izvođenja Brubeckova kvarteta u kojemu je bio do 1967.g. Poslije toga je smanjio glazbenu aktivnost i posvetio se pisanju knjige o svojim iskustvima kao glazbenik. Povremeni nastupi i snjimanja gramofonskih ploča pokazuju da je ostao vjeran svom načinu sviranja. Paul Desmond – My Funny...

Charlie Christian – jedan od začetnika bebopa

Charlie Christian (1919 – 1942) Započeo glazbenu karijeru kao kontrabasist u orkestru Alphonsa Trenta (1934.) a potom svirao u raznim orkestrima po Oklahomi. Godine 1937. opredjelio se za električnu gitaru, u to vrijeme malo zastupljen instrument. Zapazio ga je glazbeni kritičar  John Hammond i preporučio Benny Goodmanu koji ga je odmah angažiirao. Ubrzo je postao jedan od najistaknutijih članova Goodmanovih sastava, ali nažalost, svoju popularnost nije stigao iskoristiti. Obolio je od tuberkuloze i preminuo u 22. godini života. Osim sa sastavima Benny Goodmana, snimao je i s  Lionel Hamptonom, Edmond Hallom i sudjelovao na jam sessionima u kabareu Minton’s (Stompin’ at the Savoy, s Monkom 1941.g.). Charlie Christian je uz Djanga Rainhardta, bio najbolji gitarist u povijesti jazz glazbe. Odlučio se za električnu gitaru kako bi dosegao zvučnu snagu ostalih melodijskih instrumenata, čime je doprinjeo da se ona počne sve više koristiti uz saksofone i trube. Instrumentalna tehnika kojom je vladao omogućila mu je da razrješi melodijske i harmonijske novine i to posebno u pogledu korištenja alteriranih akorada. U glazbenom pogledu, bio je obdaren bogatom maštom i improvizirao je duge fraze pune savršene logike, postizao je zadivljujuće čiste tonove i neodoljivi swing. Iako je po stilu vrlo blizak improvizatorima njegovog doba (Lester Young,   Lionel Hampton..), ponekad se smatra jednim od začetnika bebopa zbog zajedničkog nastupanja s glazbenicima koji su posjećivali lokal Minton’s početkom 40 – ih godina, kada su njegove harmonijske novine izazvale senzaciju. Charlie Christian – Good Enough To Keep (Air Mail...

Duo Solitude – jazz duo iz Osijeka

» Duo Solitude « Mila Bauković; vocal, Vedran Zec; gitara Duo Solitude je osnovan 2006. godine po uzoru na slavni duet E.Fitzgerald – Joe Pass. Stilski ga možemo svrstati u mainstream jazz kategoriju. Repertoar banda čine poznati jazz standardi u vlastitim aranžmanima, kao i vlastite skladbe. Duo je nastupao u Hrvatskoj i Sloveniji po klubovima i festivalima, katkad i u varijanti kvarteta, kvinteta i seksteta. U planu je i izdavanje albuma.   Vedran Zec rođen je 1975. godine u Osijeku gdje je 1999.i završio studij Glazbene kulture. Zaposlen je kao učitelj klasične gitare u glazbenoj školi u Đakovu. Za vrijeme studija svira el. gitaru u različitim rock sastavima, a tada se pojavljuje i zanimanje za jazz glazbu. Jazzom se aktivno bavi od 2000. godine kroz djelovanje u različitim jazz ansamblima, (Another Spring Quartet, Duo Solitude, Guitar Date, Jazzy Nyul Project…)  izvodeći pretežno mainstream (bebop, swing, bossa nova…) repertoar, ali i vlastiti autorski materijal nešto modernijeg zvuka. Surađuje s brojnim jazz glazbenicima u Hrvatskoj. Osim jazz preokupacije djeluje i kao honorarni suradnik Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku. Nastupao u Hrvatskoj, BiH, Sloveniji i Rumunjskoj.  Godine 2011. snima album autorskih uradaka sa svojim projektom JazzyNull .   Mila Bauković rođena je 1977. godine u Požegi. Sredinom devedesetih dolazi u Osijek na studij prava i 1997. se počinje aktivno baviti glazbenim stvaralaštvom i pjevanjem. Sami počeci njenog rada obilježeni su kroz suradnju sa osječkim rock glazbenicima (Riverlords, Bluestrip), a s bendom Tattva deset godina radi na autorskom izričaju kroz world-rock-funk stil. Vrlo rado surađuje na projektima svih tipova i eksperimentira i sa stilovima poput Electra, Big Beata, Break Beata, Drum&Bass-a, Funka i Disco funka…....

Ivan Kapec – hrvatske božićne pjesme

Ivan Kapec, gitarist i skladatelj Osijek, 29. prosinca ugošćuje Ivana Kapeca, jazz glazbenika iz Zagreba, u Gradskoj i sveučilišnoj knjižnici Osijek gdje smo  imali prilike vidjeti promociju njegove knjige “Klanjam ti se Kraljiću” te ga pobliže upoznati. Naime, riječ je o promociji njegovog projekta na koji su ga ponukale, kako sam kaže, dvije stvari; “Prva je nedostatak objavljenih autorskih aranžmana za modernu akustičnu gitaru u Hrvatskoj, a druga je izbor pjesama. ” Knjiga se sastoji od 15 aranžiranih hrvatskih božićnih pjesama raspisanih u notama i tablaturama s pripadajućim CD-om na kojemu možete poslušati autorovu izvedbu spomenutih aranžmana. Izbor uključuje neke od najpoznatijih božićnih pjesama kao što su: Narodi nam se, Svim na zemlji, O Betleme, ali i manje poznate pjesme … Knjigu s CD-om trenutno možete potražiti u glazbenim prodavaonicama, a kasnije, nadamo se i u knjižarama. Klanjam ti se Kraljiću HRVATSKE BOŽIĆNE PJESME za akustičnu gitaru priredio; Ivan Kapec IVAN KAPEC, biografija: Gitarist i skladatelj. Rođen u Zagrebu, 1970.g. Završio je srednju glazbenu školu “Vatroslav Lisinski” u Zagrebu na odsjeku za jazz i popularnu glazbu. Od početka 90-ih aktivno sudjeluje na klupskoj jazz sceni. Njegov prvi samostalni album “Lancun” na kojem je predstavljen kao vođa sastava i kao skladatelj objavljen je 2001.g. Surađivao je na izradi glazbe na dva hrvatska igrana filma “Polagana predaja” 2001. i “Prezimiti u Riju” 2002.g. Njegov drugi samostalni album “Bava” 2003.g. nominiran je za diskografsku nagradu Porin, za najbolji jazz album 2003. godine. Kapecove skladbe, između ostalih, izvodili su i Big band HRT-a, Ratko Vojtek i Varaždinski komorni orkestar. Osnivač je multimedijalne skupine TrianguliZona s kojom nastupa na brojnim festivalima kod nas i...

Joe Pass – najveći utjecaj kao solo gitarist

Joe Pass (1929 – 1994) Amerčiki gitarist, pravo ime Joseph Anthony Passalaqua. Prvu gitaru dobio je za svoj 9. rođendan. 70-ih godina postao je jedan od najistaknutijih solista u grupi menadžera Normana Granza. Tako je nastupao na koncertima kao solist ili sa ostalima iz grupe (Oscar Peterson, Ella Fitzgerald). U početku su se kod njega osjetili utjecaji Wes Montgomerya a potom i bluesa i latino – američkih ritmova. Izuzetan tehničar na gitari koji električno pojačavanje zvuka koristi umjereno kako bi sačuvao čistoću tona. Raspolagao je vrlo širokim repertoarskim mogućnostima. Najpoznatiji album Virtuoso;  serija jazz standarda odsviranih na solo gitari. Njegov stil i način sviranja otvorili su novi pogled na kompleksnost gitare kao solističkog instrumenta. Treba spomenuti njegov rad i snimke sa Ellom Fitzgerald koje se smatraju kao najbolji primjer za pratnju vokala na solo gitari. Joe Pass najviše je ostavio utjecaj kao solo gitarist, ali je bio i ponajbolji glazbenik svoga vremena u manjim sastavima. Tako je 70-ih 80-ih i 90-ih godina ostvario mnoge suradnje i snimke sa ostalim svjetskim jazz glazbenicima kao što su Oscar Peterson (The Trio), Conti Candoli (Better Days), Chet Baker (A Sign Of The Times), J.J Johnson (We’ll Be Together Again), Duke Ellington (Duke’s Big Four) John Pisano… 1947. – 1950. dok je Joe Pass bio u New Yorku glazbenici kao Billy Bauer, Bill DeArango i Johnny Smith su bili vrhunski svirači u studijima i na lokalnoj jazz sceni. Dok su oni stvarali povijest jazz gitare, Joe Pass je konzumirao droge i naprosto se povukao sa scene na 12 godina. Međutim, zbog izuzetnog talenta koji je posjedovao ipak pronalazi mjesto među najboljim gitaristima 20....

Wes Montgomery – najznačajniji gitarist 60-ih

Wes Montgomery (1925 -1968) Wes Montgomery, američki gitarist, pravog imena John Leslie. Svirao je kod Lionel Hamptona a zatim vodio orkestar u rodnom Indianapolisu. Godine 1959. udružio se s braćom Buddy-jem (klavirist i vibrafonist) i Monkom (basist) te na Zapadnoj obali osnovao sastav Master sounds. Iste godine otkrio ga je Cannonball Adderley, što mu je omogućilo da češće bude pozvan u studia za snimanje i u isto vrijeme stekne glazbeno ime. Wes Montgomery je najznačajniji gitarist jazza koji se pojavio 60-ih godina. Na početku je bio pod utjecajem Charlie Christiana ali je potom razvio svoj stil i tehniku naizmjeničnim izmjenjivanjima linearnih fraza i sviranja u oktavama. On je bio glazbenik pun swinga, žice trza palcem i ne koristi trzalicu, čime postiže vrlo čist zvuk koji je na sredini između zvuka obične akustične i električne gitare. Neuporedivi je blues glazbenik i izražava se s velikom lakoćom. Utjecao je na velik broj glazbenika da se opredjele za gitaru, koja se ponekad nepravedno zanemaruje u orkestrima. Wes Montgomery – Unit...

John Coltrane – najznačajniji saksofonist 60-ih

John Coltrane (1926 – 1967) William John Coltrane američki tenor i sopran saksofonist. Profesionalno je počeo svirati na alt saksofonu 1945. u orkestrima za ples. Godine 1949. angažirao ga je Dizzy Gillespie za svoj veliki orkestar kao linijskog glazbenika. Kada je Gillespie otpustio svoje glazbenike, prešao je na tenor saksofon. Godine 1955. pridružio se Milesu Davisu zajedno s Redom Garlandom, Paulom Chambersom i Philly Joe Jonesom. 1960. osnovao je kvartet (McCoy Tyner, Steve Davis i Elvin Jones). Ovaj sastav nije se mijenjao, izuzev što je na mjesto basiste Davisa došao Reggie Workman a poslije Jimmy Garrison. Coltrane je snimao sa svojom grupom, sa velikim orkestrom, sa Ericom Dolfijem, te gostovao u Europi u nekoliko navrata. Svirao je i tenor i sopran saksofon. Godine 1966. izvršio je izmjene u kvartetu; odvojio se od McCoya Tynera i Elvina Jonesa i angažirao umjesto njih bubnjara Rashied Alija i svoju suprugu Alisu kao klaviristkinju. Coltrane se može smatrati kao nastavljač i originalni tumač Parkerovog stila, iako je na početku svirao po ugledu na Dexter Gordona. Kasnije je na njega utjecalo sviranje Miles Davisa i Thelonious Monka pa je do krajnjih granica počeo istraživati harmonijsku podlogu i njene mogućnosti stekavši autoritet kod kolega u pogledu zvučne boje instrumenta. Najznačajniji elementi njegovog načina sviranja bili su stvaranje punog tona, neuobičajena dužina sola, veći opseg nego kod ijednog drugog tenora, snažan zvuk te suptilnost harmonijskog kretanja. Coltrane se sve više udaljavao od teme i od ekspresivnog ilirizma. Otuda potiče i njegov izbor kratkih tema te folklornih orijentalnih i indijskih motiva, koje mu omogućavaju da stvara prezasićenu klimu. On je, istovremeno, dao mogućnost bubnjaru da stalno improvozira,...

Nat King Cole

Nat King Cole (1917 – 1965) Pravo mu je ime Nathaniel Adams, američki pijanist i pjevač. Glazbu je učio zajedno sa svojim bratom basistom Ediem. Profesionalnu karijeru započeo je 1936. godine kada je vodio orkestar za pratnju revije Shuffle along. Potom se nastanio u Kaliforniji te nastupao kao solist na klaviru. Godine 1940. osnovao je trio (klavir, bas, gitara), ali je uskoro njegovo pjevanje počelo sve više potiskivati instrumentalni dio. Već od 1946. svoju glazbenu karijeru nastavio je više kao pjevač – zabavljač nego kao jazz pianist. Tijekom 50-ih godina postao je jedan od najpopularnijih pjevača zabavne glazbe te je sudjelovao i u raznim filmovima. Umro je od raka grla. Nat King Cole je podjednako dobro izvodio jazz teme kao i broadwayske kompozicije ili latino – američke melodije. Glas mu je bio blag, obogaćen nježnim promjenama boje tona. Dio njegove glazbene karijere koji treba interesirati ljubitelje jazza je period između 1940. i 1950. godine. Na klaviru je razvio vrlo prepoznatljiv stil sviranja, pod utjecajem Earl Hinesa s finim i brzim izvođenjem varijacija desnom rukom i njihovim naglašavanjem snažnim akordima lijvom rukom, sve to ispunjavajući nervoznim i živahnim swingom. Zahvaljujući njegovom glazbenom nadahnuću često je oplemeljivao beznačajne teme, mada ih bitno nije mijenjao, pa otuda potiče i njegov uspjeh kod publike. U velikoj mjeri je doprinjeo popularnosti tria kao glazbenog sastava, kombinirajući vješto svoje sviranje na klaviru sa sviranjem gitariste i diskretnom pratnjom kontrabasa. Nat King Cole –  Frosty The...

Rombergove glazbene večeri 2008

Rombergove glazbene večeri 2008 Rombergove glazbene večeri pod nazivom «Petica za Jazz» održane su 07.11.2008.g. u Amaterskom kazalištu Belišće. Gosti večeri: Adalbert Bella Gyerek (truba) i Goran Jurić, jazz gitarist iz Osijeka. Vizualno praćenja koncerta improvizacijom na papiru omogućila je mlada umjetnica iz Osijeka Ana Pichler. Improvizaciju na papiru za vrijeme jazz koncerta možete pogledati ovdje. «Petica za Jazz» ujedno je naš peti  koncert u Amaterskom kazalištu Belišće koji je održan povodom glazbenih svećanosti pod nazivom «Rombergove glazbene večeri» čiji počeci sežu u 1970. godinu kada su održane prve glazbene večeri u čast Sigmundu Rombergu pod nazivom «Jesenske muzičke večeri». .:: Sigmund Romberg ::.   .:: Ansambl JazzyBell ::.   .:: Petica za Jazz...

Stephane Grappelli – dobitnik Grammyja za životno djelo

Stephane Grappelli (1908 – 1997) Francuski violinist i klavirist. Svirao je u kino dvoranama u vrijeme nijemog filma, a potom ga angažirao vođa orkestra Gregor. Početkom 30-tih godina u Parizu pripadao je grupi francuskih glazbenika koji su pokazali interes za jazz glazbu. Vremenom je s klavira prešao na violinu. Za vrijeme angažmana u hotelu Claridges 1934. došlo je do susreta između njega i Djanga Reinhardta sa kojim je osnovao kvintet Hot Club Francuske. Od 1940. do 1946. godine boravio je i radio u Londonu. Po povratku u Pariz obnovio je sa Djangom kvintet žičanih instrumenata, snimio nekoliko gramofonskih ploča i 1947. nastupio na koncertu. Od tada je nastavio samostalnu karijeru glazbenika i redovito gostovao po europskim zemljama. Stephane Grappelli je u početku bio pod utjecajem Joe Venutija i ostalih bjelaca glazbenika iz Chicaga, ali je već sredinom 30-ih godina razvio svoju koncepciju violine. Nadahnjivao se prisustvom Djanga s kojim se inače vrlo dobro slagao. Mnogo je naučio od crnaca, majstora jazz glazbe, koji su boravili u Parizu pa se brzo istakao kao jedan od najboljih violinista jazza. Uz Djanga Reinhardta  Grappelli je do danas najveći francuski solist ove vrste glazbe. Živahan i osjećajan, bio je rođeni improvizator neprešutne mašte i uvijek prisutnog swinga. 1997.g. Stephane Grappelli dobitnik je Grammy nagrade za životno djelo. Preminuo je preminuo je 01. prosinca 1997.g. u 89. godini života. Stephane Grappelli –  Swing...
css.php